Zašto se djeca rađaju s razvojnim poremećajem?
Urođeni razvojni poremećaji javljaju se pri rođenju ili prije rođenja, a mogu biti posljedice sljedećih čimbenika:
– urođena biokemijska neravnoteža
– genetski čimbenici
– kromosomske promjene i poremećaji
– infekcije zbog smanjenog imuniteta
– utjecaji na plod u maternici
– konzumiranje psihoaktivnih sredstava.
Na neke poremećaje koji se javljaju za vrijeme trudnoće, majke mogu utjecati izbjegavanjem loših životnih navika (izbjegavanjem pušenja, pretjerane konzumacije alkohola, konzumacije psihoaktivnih tvari, nezdrave prehrane, nedovoljnog odmaranja/obnavljanja energije…) i redovitim ginekološkim pregledima.
Uzrok poremećaja koji se javljaju pri rođenju djeteta nije poznat i roditelji na njihovu pojavu ne mogu utjecati iako je poznato da patološke i blizanačke trudnoće, porod carskim rezom i prijevremeni ili porod poslije termina stvaraju povećani rizik za javljanje poremećaja. Čak i u slučaju uredne trudnoće i poroda, postoji mogućnost da se neki poremećaji pojave kasnije tijekom djetinjstva.
Rana intervencija
Neurorizična djeca su sva djeca čije su majke za vrijeme trudnoće ili poroda doživjele određene komplikacije (prerani ili otežani porod, višeplodna trudnoća, krvarenje u mozgu djeteta, nedostatak kisika kod djeteta…). Kod takve djece, razvojni poremećaji mogu se javiti odmah, kasnije u djetinjstvu, ali se ne moraju uopće pojaviti, međutim djecu je potrebno pojačano pratiti od samog početka života te uključiti u određene rehabilitacije po potrebi. Veliki broj djece, uz pravovremenu podršku i tretmane, dostiže optimalan fiziološki razvoj. Ukoliko se radi o težim razvojnim poremećajima, rehabilitacija je dugotrajnija i može trajati kroz cijelo djetinjstvo.
Kategorizacija teškoća u razvoju
Prema Državnom pedagoškom standardu predškolskog odgoja i obrazovanja u djecu s teškoćama u razvoju ubrajaju se:
● djeca oštećenoga vida;
● djeca oštećenoga sluha;
● djeca s poremećajima govorno-glasovne komunikacije;
● djeca s promjenama u ličnosti uvjetovanim organskim čimbenicima ili psihozom;
● djeca s poremećajima u ponašanju;
● djeca s motoričkim oštećenjima;
● djeca sa smanjenim intelektualnim sposobnostima (djeca s mentalnom retardacijom);
● djeca s autizmom;
● djeca s višestrukim teškoćama u razvoju;
● zdravstvene teškoće i neurološka oštećenja (dijabetes, astma, bolesti srca, alergije, epilepsija i slično).
Identifikacija teškoća u razvoju u vrtiću
U vrtiću, identifikaciju teškoća u razvoju vrši stručni tim, najčešće psiholog ili defektolog, uz suradnju s matičnim odgojiteljima djeteta. Teškoće se identificiraju na temelju opservacija djece u skupini, razgovora s matičnim odgojiteljima i roditeljima te raznim psihologijskim ili drugim testiranjima.
Uloga psihologa u odnosu na:
| dijete | roditelje | odgojitelje |
| – individualan rad s djetetom s teškoćom u razvoju- psihologijsko testiranje | – individualan rad s roditeljima djeteta s teškoćom u razvoju, emocionalno-psihološko snaženje obitelji za kvalitetnu pomoć u odrastanju djeteta | – informiranje o određenoj teškoći/teškoćama, osvještavanje, motiviranje |
| – informiranje | – podrška i suradnja | |
| – savjetovanje | – praćenje realizacije individualiziranog programa rada s djetetom koji uglavom piše psiholog, defektolog- promišljanje razvojnih zadaća | |
| – usmjeravanje, upućivanje u vanjske institucije | – praćenje psihofizičkih promjena u razvoju djeteta | |
| – izrada plana i strategija za najbolje odgojne postupke s ciljem integracije djeteta među vršnjake | ||
| – u suradnji s ravnateljem i ostalim članovima stručnog tima: osiguravanje optimalnih fizičkih i materijalnih uvjeta rada |
Integracija i inkluzija
U današnje vrijeme, kad se radi o teškoćama u razvoju, u vrtićima se sve više stavlja naglasak na pojmove integracija i inkluzija. Integracija se odnosi na fizičko smještanje djeteta s teškoćama u razvoju u skupinu s djecom koja nemaju teškoće dok inkluzija podrazumijeva dublje uključivanje djeteta s ciljem stvaranja osjećaja pripadnosti i prihvaćenosti u skupini u kojoj se nalazi. U inkluzivnom kurikulumu svoj djeci pružaju se jednake šanse, slobodan pristup materijalima, igrama i mjestima za igru te aktivno sudjelovanje u svim aktivnostima. Kako bi se djeci s teškoćama olakšao boravak u skupini, vrtići često zapošljavaju kvalitetene asistente koji usmjeravaju dijete, pomažu kada je potrebno te dodatno potiču razvojne mogućnosti djeteta jer mu se mogu posvetiti individualno. Cilj integracije i inkluzije je stvaranje tolerantnog okruženja koje se temelji na osvještenosti, pozitivnosti, empatiji i uvažavanju.
| PREDNOSTI INKLUZIJE ZA DJECU S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU | PREDNOSTI INKLUZIJE ZA DJECU BEZ TEŠKOĆA U RAZVOJU |
| – druženje, socijalizacija, socijalne interakcije s vršnjacima (međusobni odnosi, komunikacija, samokontrola, prihvaćenost…) | – bolje razumijevanje za djecu s teškoćama u razvoju |
| – lakše usvajanje različitih vještina | – razvoj osjetljivosti i empatije za različitosti (uvažavanje, poštivanje, pomaganje…) |
| – lakše usvajanje prihvatljivih ponašanja | – pozitivniji stav prema drugima |
| – razvoj samopoštovanja i pozitivne slike o sebi |
Kako bismo izbjegli etiketiranje djeteta s teškoćama, pokušajmo uočiti i ukazati na njegove vrline i sposobnosti jer će na taj način stvarati pozitivnu sliku o sebi te samim time i pozitivan odnos okoline prema sebi. Za izgradnju samopouzdanja, od velike je važnosti i razgovarati s djetetom o njegovom stanju i mogućnostima, dati mu priliku da izrazi svoje potrebe i osjećaje te samo procijeni za što je sposobno.
Prava roditelja
Ukoliko postoji potreba da roditelj djeteta s teškoćom u razvoju i dalje provodi puno vremena uz dijete i nakon korištenja svog roditeljskog dopusta, može odlučiti koristiti i produljeni roditeljski roditeljski dopust koji se pruža roditelju s ciljem omogućavanja obavljanja preporučenih rehabilitacija i kontrola kod specijalista, provođenja vježbi s djetetom, davanja propisane terapije ili posebne prehrane i slično.
Kako bi se ostvarila dodatna prava za roditelje, potrebno je da se roditelj javi prvo u područni Centar za socijalni rad koji tada pokreće proceduru.
Izdavanjem konačnog rješenja nakon obavljene cjelokupne procedure, roditelji ostvaruju svoja različita prava (pravo na doplatak za pomoć i njegu, uvećani dječji doplatak, pravo na status majke njegovateljice…).