„Teta, znaš li da u Svemiru astronauti ne mogu plakati?“
Koliko
ste se puta susreli s djetetom koje postavlja 1000 pitanja u minuti, a ne znate
odgovor gotovo ni na jedno od njih? Petogodišnjak vam govori o sazviježđu,
gravitaciji i kemijskim reakcijama ili nudi ideje o strojevima koji bi
promijenili svijet?
Trogodišnjak čita slikovnice drugoj djeci u skupini prije spavanja? Ovo je
članak o Marku (6), Darku (4) i Žarki (5), troje fiktivne djece koji su
polaznici skupina Markići, Darkići i Žarkići i svatko od njih je poseban na
svoj način.
Marko je ove pedagoške godine školski obveznik i jedva čeka da krene u školu. Prije dvije godine je usvojio glasovnu analizu i sintezu i čitao te brojao do 100, a trenutno strastveno proučava enciklopedije o magnetizmu i elektricitetu. Markovim roditeljima je teško pratiti njegov tempo i razinu energije s kojom pristupa svakoj aktivnosti te se loše osjećaju kad problematizira njihovo znanje. Ne favorizira grafomotoričke aktivnosti, ali crteži zamišljenih strojeva prepuni su originalnih detalja. Svi ga Markići rado biraju u zajedničkoj igri jer puno zna, a odgojiteljice primjećuju kako u aktivnostima ostaje dulje od druge djece i nije sklon odustajanju. Ipak, njegovi vršnjaci često verbaliziraju kako je čudan jer govori njima nerazumljive stvari o pojavama koje su im nepoznate, a bude im i dosadan s tisućama pitanja koje postavlja.
Darko je dijete koje u Darkićima ima etiketu „zločestoga“. Često ulazi u konflikte s drugom djecom i ponekad agresivno reagira naizgled bez povoda. Rad s njim je zahtjevan budući da za svaku vođenu ili slobodnu aktivnost kaže kako mu je dosadna i često odbija u njima sudjelovati jer mu nisu zanimljive; odgojiteljice ga nastoje poticati na sudjelovanje u grupnim aktivnostima ili ustrajnost u igrama koje sam odabere. Stvorio je imidž problematičnog dječaka uslijed čega počinje razvijati negativnu sliku o sebi. Roditelji se osjećaju bespomoćnima jer svakodnevno dobivaju informacije kako je Darko toga dana u vrtiću ponovno učinio nešto neprimjereno, a slična ponašanja ne primjećuju kod kuće. Zbog toga psiholog radi detaljnu procjenu razvojnog statusa.
Žarka je tiha, povučena i poslušna djevojčica koju odgojitelji nazivaju svojim pomagačem, a tu joj ulogu zadaju kako bi ju uključili u aktivnosti. Ona pristane na zajedničku igru sa Žarkićima koji joj ponekad priđu, ali ju nikad sama ne započinje. S obzirom da po kronološkoj dobi ulazi u skupinu djece koja bi na zahtjev roditelja mogla prijevremeno krenuti u prvi razred, psiholog testira spremnost za školu, a nakon što ga iznenade rezultati, primjeni test kognitivnih sposobnosti i kreativnosti.
Imaju li Marko, Darko i Žarka nešto zajedničko, iako su naizgled sasvim različita djeca? Rezultat procjene razvojnog statusa na temelju razgovora s roditeljima i odgojiteljima, opservacije u odgojnim skupinama i primjene psihologijskih instrumenata isti je za sve – potencijalno su daroviti!
Važnost pravovremene identifikacije darovitosti uz zamke
Kako je to moguće? Marko je dijete kod kojeg je njegova produktivna darovitost vidljiva i laiku jer pripada skupini darovite djece koja imaju visoka postignuća u aktivnostima kojima se bave, a njegov je razvoj ujednačen u svim aspektima. Darkove neprepoznate iznadprosječne intelektualne sposobnosti pravi su uzrok njegovog neprimjerenog ponašanja koje se tako manifestira zbog dosade i nemogućnosti ispunjenja svojih potencijala. Žarka primjećuje da je drugačija, ali se ne želi isticati i pokazati svoje prave sposobnosti i interese kako bi ju Žarkići prihvatili.
Poznato je da mozak uspostavlja 70% svih neuronskih sinapsi do 7. godine, a od toga 50% nastane već u dobi do 5. godine – jasno je zašto je izuzetno važno prepoznati sposobnosti i potencijale svakog djeteta u predškolskoj dobi. Darovitost je kombinacija visoko razvijenih sposobnosti, kreativnosti i specifičnih osobina ličnosti u vidu visoke intrinzične motivacije za rad, usmjerenosti cilju i visoke razine radne energije te se smatra posebnom potrebom. Ipak, često govorimo o dvostrukim posebnim potrebama jer velik broj darovite djece ima i određene teškoće u razvoju, a one se kod 20-25% darovite djece manifestiraju u socio-emocionalnom razvojnom aspektu. Darko i Žarka pravi su primjeri potencijalno darovite djece kod kojih se treba pojačano poticati socio-emocionalni razvoj kako bi sva razvojna područja dosegla ujednačenu razinu. Upravo zbog čestog slučaja dvostrukih posebnih potreba, otežana je pravovremena identifikacija darovite djece u predškolskoj dobi.
Što nakon identifikacije?
Vrtići su potencijalno darovitoj djeci obvezni osigurati uvjete u kojima potencijalna darovitost može prerastati u produktivnu. Tako se za Marka, Darka i Žarku osmišljava individualizirani pristup i diferencijacija sadržaja, najčešće u obliku uključivanja u kraće programe koje razrađuju stručni suradnici psiholozi, a provode educirani odgojitelji. Njihov osnovni cilj je omogućiti zadovoljavanje posebnih potreba darovite djece: produbljivanje specifičnih interesa, dijeljenje i usvajanje novih znanja s djecom sličnih sposobnosti, rad na izazovnim i zahtjevnim materijalima uz istovremeno razvijanje emocionalne inteligencije. Vrlo je važna suradnja vrtića s roditeljima s obzirom da su upravo obitelj i vrtić dvije najvažnije okoline u kojima se potencijalna darovitost može dalje razvijati.
A što nakon vrtića? Potencijalno darovita djeca trebaju vjetar u leđa!
Kada djeca pređu u osnovnoškolski sustav, povratne informacije roditelja darovite djece najčešće nisu pozitivne – u školama su često okarakterizirani kao naporni, stalno drže ruku u zraku i prekidaju nastavni proces postavljajući velik broj pitanja, vršnjaci ih smatraju drugačijima pa nisu dobro prihvaćeni. S obzirom na velik broj učenika (i onih s teškoćama u razvoju), slabu „opremljenost“ škola stručnim suradnicima i izostanak podrške i razumijevanja okoline, darovitost kao posebna potreba je zapostavljena. Potrebna je intenzivna edukacija odgojno-obrazovnih djelatnika, a dok rad s darovitom djecom ne postane jedan od prioriteta i raširena pojava u hrvatskim školama, roditelji podršku mogu potražiti izvan njih.
Jedna od mogućnosti je udruga „Vjetar u leđa“ koja je osnovana 2012. godine i provodi Program za poticanje potencijalno darovite djece „Iskrice“, prema ideji voditeljice programa, psihologinje Benaković Ksenije. Program je verificiran od strane MZO i AZOO, a namijenjen je djeci u dobi od 4 do 14 godina. Udruga je proglašena European Talent Pointom te je time postala dio europske mreže organizacija koje se bave darovitom djecom. Trenutno je u program uključeno oko 150 djece – provode ga educirani psiholozi i odgojitelji, a povremeno su uključeni i profesori kemije, fizike i biologije te informatičari. Program je jedinstven jer primjenjuje cjelovit pristup u radu s darovitom djecom – potiče kritičko, kreativno, lateralno, logičko, znanstveno i produktivno mišljenje kroz inovativne metode, kreativnost, razvoj emocionalne inteligencije i socijalnih vještina, prezentacijskih sposobnosti i vještina učenja, razvoj analitičkog načina razmišljanja i programiranja (za više informacija posjetite https://www.facebook.com/iskrice/). Voditelji radionica educiraju odgojitelje i učitelje diljem Hrvatske – svi koji sudjeluju u životima potencijalno darovite djece imaju odgovornost pružiti im ono što trebaju!