Igra od najranije dobi
Djeca od rođenja do 9 mjeseci života (u prosjeku) refleksno reagiraju na podražaje iz okoline (prostore, mirise, grimase, zvukove, dodire…), uglavnom osmijehom, plačem, gugutanjem, pomicanjem ruku i nogu. S 9 mjeseci počinju primjećivati i drugu djecu oko sebe, a tek s godinu dana instinktivno ostvaruju i prve kontakte. Prve interakcije počinju s navršenih godinu i pol do 2, kada dijete ima potrebu približiti se drugom djetetu, promatrati ga ili ono što radi. Većinu vremena, iako još ima nema potrebu sudjelovati u zajedničkim aktivnostima, poveden znatiželjom promatra sve što se oko njega događa. Prve interakcije djece uglavnom su vrlo nespretne jer je dijete emocionalno nezrelo i nema usvojene socijalne vještine te je stoga vrlo važno da uz sebe ima “posrednika” u kojeg ima povjerenja. Odrasla osoba kojoj dijete vjeruje stvara mu osjećaj sigurnosti kao temelj započinjanja dugotrajnog procesa usvajanja socijalnih vještina. Između 2 i 3 godine djeca se uglavnom igraju paralelno, u neposrednoj blizini jedni drugima, ali zasebno, istražujući svoj predmet interesa, a istovremeno povremeno promatrajući aktivnosti drugog djeteta. Prije treće godine počinju učestalije direktne interakcije djece, a nakon treće i sve učestalije uključivanje u zajedničku igru.
Učestalost uključivanja djeteta u zajedničku igru ovisit će o:
- njegovom karakteru
- stupnju samopouzdanja i osjećaju sigurnosti u određenoj situaciji (važni dobri temelji)
- privlačnosti aktivnosti u koju se uključuje
- sklonosti djeci s kojom ulazi u interakcije (vlastiti izbor suigrača s kojima želi ili ne želi biti u interakciji uglavnom zbog karaktera i ponašanja drugog djeteta/djece te osjećaja koji u njemu drugo dijete izaziva – ugoda, zabava, strah…)
- ….
Sve činjenice o dinamici razvoja djeteta navedene kronološki (gore u tekstu), relativne su i okvirne zbog specifičnosti dinamike razvoja svakog djeteta pojedinačno.
Zašto je igra s drugima važna?
Promatranje te sudjelovanje u igri s drugima, osnova je za razvoj socijalnih vještina, što znači da dijete kroz interakcije u igri ima priliku:
- učiti regulirati svoje emocije
- percipirati i razumjeti poruke iz okoline te si tumačiti njihova značenja – kognitivni razvoj
- stjecati verbalne vještine, izražavati svoja mišljenja i potrebe, uvažavati tuđe te vježbati primjerenu komunikaciju s drugima
- razvijati povjerenje i osjećaj pripadnosti važan za pozitivnu suradnju (dogovarati se, zajedno graditi, dolaziti do rješenja) i konstruktivno rješavanje sukoba
- prihvaćati razlike kroz razumjevanje različitih uloga te uvažavanje tuđih perspektiva
- usvajati pozitivna ponašanja (pristojnost, suradnja, čekanje na red…) koja smanjuju mogućnost pojave agresivnih ponašanja
- …
Načini uključivanja djeteta u aktivnosti s drugom djecom
Kako bismo pomogli djetetu da se čim lakše uključi u igru s drugima, možemo:
- mu dati dovoljno vremena da prouči i upozna nove, nepoznate situacije/ljude, biti strpljivi i ne požurivati ga
- unaprijed ga pripremiti, objasniti što može očekivati u nadolazećoj situaciji
- za početak, upoznati ga i postepeno izlagati jednoj po jednoj novoj situaciji ili osobi kako bi se imao vremena opustiti i prilagoditi
- poticati ga i ohrabrivati interakcije s drugom djecom, ali nikako ga siliti i prečesto izlagati situacijama koje su mu neugodne kako ne bismo izazvali suprotni učinak od željenog
- na zabavan i poticajan način komentirati aktivnosti druge djece u igri kako bismo ispitali interes djeteta za uključivanjem, eventualne strahove ili potrebu za podrškom
- biti svjesni karaktera djeteta i uvažavati ga, dati mu do znanja da ga cijenimo i volimo baš takvog kakav je jer je to dio njegove osobnosti – nastojanje prisiljavanja promjene karaktera loše utječe na samopouzdanje koje se tek razvija
- ne etiketirati dijete kao “sramežljivo” jer to također utječe na razvoj samopouzdanja i stvaranje slike o sebi što još više djetetu otežava socijalizaciju; radije suosjećati na način da priznamo djetetu da vidimo kako je neka situacija za njega teška, ali da ćemo mu pomoći da ju prevlada
- biti primjer djetetu – ne samo razgovarati o različitim situacijama i osjećajima već se i sami izlagati takvim situacijama, upoznavanju novih ljudi i slično te jasno izražavati i pokazivati svoje osjećaje, normalizirati ih
- pomoći mu u određenoj neugodnoj situaciji, ponuditi mu priliku da odmori ili ga izolirati iz situacije ukoliko ona za njega postane prestresna i preteška
- dopustiti djetetu da se u aktivnosti s drugom djecom uključuje svojim tempom, imati strpljenja ukoliko neko vrijeme želi samo sjediti po strani ili promatrati igru
- primijetiti i prihvatiti emocije koje dijete osjeća, dati mu do znanja da razumijemo te da ćemo mu biti pomoć i podrška (npr. verbalizirati osjećaje i normalizirati ih te predložiti dijetetu da se izloži nekoj neugodnoj situaciji znajući da ćemo mi biti odmah pored te da nam se može vratiti u svakom trenutku ukoliko poželi)
- pohvaliti makar i pokušaj uključivanja, trud ili uspješno uključivanje u igru s drugima, naglasiti da je to bilo baš hrabro/lijepo od djeteta i da vas to veseli
- dogovoriti s djetetom i praviti se da postoji neki predmet koji ga štiti kad se boji (npr. čarobne tenisice – postane nevidljiv ili ima moć brzog trčanja kako bi se maknuo iz neželjene situacije…)
- proigravati razne “strašne” situacije koristeći omiljene igračke, smišljanjem priče sa superjunakom koji je uspio prevazići svoje strahove ili pak proigravati situacije u kojima dajemo do znanja koliko igra s drugima može biti zabavna aktivnost (simbolička igra, proigravanje uloga, imenovanje osjećaja i normaliziranje istih, predlaganje načina za rješavanje određenih neugodnih socijalnih situacija…)
- saznati koje aktivnosti ga zanimaju i privlače kako bi se lakše uključio u igru s djetetom sa sličnim interesima
- ne siliti dijete da se druži s djecom s kojom ne želi već ga pustiti da bira djecu koja mu odgovaraju ili dijele slične interese
- ne poticati na izbjegavanje situacija koje su “teške” (jer će ionako morati naučiti nositi se s njima) već ga postepeno i povremeno izlagati takvim situacijama uz puno razgovora, iskazivanja razumijevanja i pružanja podrške
- ….
“Za igru se često tvrdi da je ona opuštanje od ozbiljna učenja. Ali za djecu je igra ozbiljno učenje. Upravo je igra najveći zadatak djetinjstva.“
Fred Rogers