Roditelji „helikopteri“ nadimak je za roditelje koji neprestano nadziru svoju djecu, njihovu okolinu i odnose s drugim ljudima. Najčešće se tu radi o jednome od roditelja, ali postoje i rjeđi slučajevi s oba takva roditelja. Radi se o roditelju koji želi svoje dijete zaštiti od apsolutno svega što bi ga moglo povrijediti ili rastužiti, koji se svjesno brine da njegovo dijete ne sklapa nikakva slučajna prijateljstva s drugom djecom (osim na organiziranim druženjima) i koji je opsjednut mišlju o potencijalnim opasnostima te se uvijek pobrine da im dijete ne bude izloženo. Često gleda na svoje dijete kao na projekt koji treba ostvariti pa većinu svog vremena i energije posvećuje djetetu, kontrolira i najmanju pojedinost u njegovom životu. Preko svoje djece uglavnom pokušavaju ostvariti svoje snove jer smatraju da je to ispravan put te pokazuju sklonost fokusiranja na budućnost, potpuno zanemarujući ono što se događa u sadašnjosti. Ovo, naravno, dovodi i do određenih dugoročnih poteškoća. Djeca koja odrastaju u ovakvim obiteljima često ostaju „nesposobna“ za život jer teško sazrijevaju i postaju samostalna te s poteškoćom ostvaruju i zadržavaju socijalne odnose. Ukoliko se dijete prilagođava roditeljevim željama i zahtjevima, a roditelj mu određuje identitet, velike su šanse da će kasnije u životu dijete upasti u tešku egzistencijalnu krizu što može rezultirati i potpunim prekidom odnosa između roditelja i djeteta (zamjeranje).
