Dječja igra izrazito je važan aspekt u kognitivnom razvoju, razvoju ličnosti, privrženosti i socijalnim interakcijama, kroz koji djeca uče, otkrivaju, istražuju i upoznaju svijet oko sebe. Igrom, dijete potvrđuje svoj identitet, istražuje sebe, svoju ulogu u sredini i samu okolinu, doživljava i razvija emocije, rješava probleme kroz iskustveno učenje te razvija kreativnost. Igra je proces i sadrži čitav niz oblika učenja i socijalizacije važan poticaj za cjelokupan razvoj djeteta.
Razine igre
Postoje dvije razine dječje igre: spoznajna i društvena.
S obzirom na spoznajnu razinu, igra može biti: funkcionalna (igra u kojoj dijete ponavlja radnje s predmetima i uvježbava motoričke sposobnosti), konstruktivna (igra u kojoj se dijete služi predmetima s namjerom da nešto izgradi, stvori), simbolička (igra u kojoj djeca predmet zamjenjuju drugim simbolom ili proigravaju različite uloge) ili igra s pravilima (igra koja se igra prema unaprijed dogovorenim pravilima).
S obzirom na društvenu razinu, igra se može svoditi na: promatranje, samostalnu igru, usporednu (djeca se igraju jedno pokraj drugoga sa sličnim igračkama, ali bez interakcije ili suradnje), usporedno-svjesnu (djeca priznaju prisutnost drugog djeteta uspostavljajući kontakt očima), jednostavnu socijalnu ili povezujuću (stvara se kontakt među djecom, započinju razgovor, smiješe se, izmjenjuju igračke…), komplementarnu i uzajamnu (vrsta socijalne aktivne igre u kojoj djeca surađuju prema dogovoru ili određenim pravilima) te suradničku igra (postizanje određenog cilja uz usklađene postupke djece).
Razvoj vještina kroz igru
Igrom dijete razvija osjećaj sigurnosti, samostalnosti, samokontrole, kompetencije, razvija vještine na svim područjima te jača samopouzdanje. Samostalnim otkrivanjem, istraživanjem i isprobavanjem dijete zadovoljava svoju znatiželju te se intelektualno razvija.
| MOTORIČKE VJEŠTINE | – jačanje koordinacije pokreta, – razvoj fine i grube motorike(puzanje, hodanje, stajanje trčanje, skakanje, penjanje, provlačenje, bacanje, bavljenje određenim sportovima…) |
| KOGNITIVNE/SPOZNAJNE VJEŠTINE | – razvoj kritičkog razmišljanja- povezivanje uzroka i posljedice- zaključivanje- poticanje mašte- rješavanje problema- razvoj kreativnosti- razvoj pamćenja- sposobnost snalaženja u prostoru- povezivanje informacija- matematičke sposobnosti računanja, mjerenja, klasificiranja i planiranja |
| SOCIO-EMOCIONALNE VJEŠTINE | – osjećanje zadovoljstva/ugode – povezivanje s drugim osobama- prepoznavanje, imenovanje te primjereno izražavanje osjećaja- sposobnost praćenja smjera igre- poštivanje pravila- čekanje na red- suradnja- dijeljenje- razvoj socijalnih odnosa – razvoj samopouzdanja- razvoj empatije i solidarnosti- razvoj odgovornosti- rješavanje sukoba na nenasilan način |
| GOVORNE VJEŠTINE | – pjevanje- recitiranje- brojalice(jezični razvoj) |
Dječja igra s obzirom na dob
| DOB DJETETA | OBILJEŽJA IGRE |
| 3 MJESECA | – istraživačka, manipulativna, funkcionalna igra- igra prstima, kontrola grube motorike, fine motorike – početak stjecanja koordinacije ruka-oko- pokušaji lokaliziranja svakodnevnih zvukova- jednostavni mišićni pokreti koji se ponavljaju (bacanje predmeta, tresenje zvečke…) |
| IZMEĐU 7-9 MJESECI | – imitacijska igra – mogućnost kontrole tijela, manipulacije objektima, interpretiranje viših osjetnih iskustava- imitira aktivnosti koje izvode odrasli, iako još ne shvaća zašto ih odrasli izvode |
| IZMEĐU 12 I 18 MJESECI | – simbolička igra (usko povezana s govorno-jezičnim razvojem, emocionalnim razvojem i kognitivnim razvojem djeteta)- uključuje upotrebu simbola- razvija se kroz nekoliko faza- u periodu između 12 i 18 mjeseci starosti dijete je u fazi glumljenja samoga sebe (glumi sebe kako izvršava neku radnju – jede, spava..)- igračke koje koristi su realistične (npr. tanjur, jastuk…) |
| IZMEĐU 18-24 MJESECI | – konstruktivna igra- počinje s građenjem tornja od kockica (do 3 kockice) – simbolička igra u fazi jednostavne igre uloga- djeca imitiraju svakodnevne radnje odraslih osoba iz svoje okoline, a igračke su i dalje realistične – uvjeravajuće igre (započinju nekoliko mjeseci prije druge godine)- učeći iz iskustva dijete povezuje aktivnost koju je usvojilo i kopiralo |
| 2 GODINE | – faza poznatih radnji, ponašanja (24 – 30 mj.) – imitiranje ponašanja vezanih uz svakodnevicu (npr. pravi se da kuha)- igračke koje koristi manje su realne, ali oblikom asociraju na predmet koji je potreban za izvršavanje radnje – faza manje poznatih radnji (30 – 36 mj.) – u igru se uključuju teme koje djeci nisu svakodnevne i manje su im poznate (odlazak kod doktora)- ne koriste nužno igračke- igračke koje koriste ne moraju biti realne (npr. Kutija može predstavljati automobil) |
| 3 GODINE | – faza igre uloga s drugom djecom (3 – 5 g.) – proigravaju imaginarne teme koje ne postoje ili koje nisu iskusili u svakodnevnom životu- počinju uključivati i drugu djecu, svatko ima svoju ulogu- predmeti i igračke nisu potrebni jer djeca koriste gestu, mimiku ili govor |
| 4 GODINE | – igre s pravilima – zahtijevaju razumijevanje i prihvaćanje dijeljenja i čekanje reda – igra pretvaranja – dijete počinje uvježbavati određene uloge što mu daje priliku da upozna ljude oko sebe iz drugačije perspektive (vozač, policajac i sl.)- izražava različita iskustva putem simboličke igre te na taj način prorađuje svoja emocionalna iskustva, uče kako se uživiti u tuđu perspektivu te razvijati vještine potrebne za rješavanje problema |
| 5 GODINA | – različite igre s pravilima- uče da su u životu nužna pravila i na koji način ih poštujemo- uče kako se nositi s uspjehom i neuspjehom |
Uloga odraslih u dječjoj igri
Iako nisu uvijek aktivni sudionici, odrasli imaju važnu ulogu u dječjoj igri jer je oni često usmjeravaju i razvijaju. Što konkretno odrasli mogu činiti?
- svakodnevno odvojiti malo vremena za igru s djetetom,
- pokazati zanimanje za dijete i dječju igru, a za to vrijeme pozornost usmjeriti isključivo na dijete,
- pobrinuti se u stvaranju uvjeta za igru (ponuda kvalitetnih i raznovrsnih igračaka, formiranje okoline – prostora, pružanje dovoljno slobodnog vremena…),
- osigurati djetetu fizičku i psihičku sigurnost tijekom igre,
- pokušati prepoznati potrebe djeteta tijekom igre te reagirati na njegove zahtjeve,
- poticati razvoj kreativnosti kod djeteta tijekom igre,
- procijeniti kada je vrijeme da se odrasli uključi u igru, a kada da pusti dijete da se igra samo (ne nametati se),
- omogućiti djetetu da sudjeluje u igri s vršnjacima,
- imati strpljenja i pustiti dijete da samo odradi aktivnosti koje je naumilo, svojim tempom i na svoj način,
- ne stavljati fokus na učenje akademskih vještina već na zabavu, ugodnu atmosferu i kvalitetnu komunikaciji,
- ohrabrivati i pohvaliti dijete kada u igri nešto postigne, uspije.