Ciljevi:
– osvijestiti važnost dosljednosti u odgoju djeteta
– upoznati roditelje sa svim tipovima odgoja
– osvijestiti primjerene načine komunikacije s djecom
Aktivnost 1:
– svaki roditelj ukratko se predstavi imenom (svojim i djetetovim) i kaže dvije osobine: jednu koju posjeduje kao roditelj i jednu koju bi želio ili smatra da bi trebao posjedovati kao “idealan roditelj”
– uvod u temu – zašto je prepoznata potreba za ovom konkretnom temom, primjeri iz iskustva
Tri tipa roditelja
– prema nekim teoretičarima roditeljsko ponašanje možemo grubo podijeliti na tri tipa: agresivni, pasivni i dosljedni roditelji
– većina roditelja, u nekom trenutku svog života, prošla je kroz svaki od ta tri tipa ponašanja
– objasniti ih na primjeru – “dijete se igralo s prijateljem i napravili su nered ostavivši lego kockice posvuda; prijatelj je otišao i vrijeme je da se kockice pospreme, ali dijete ne želi”;
agresivan roditelj – počeo bi vikati na dijete, ljutiti se, prijetiti mu, možda ga čak i udariti – svoj autoritet bazira na strahu,
pasivan roditelj – počeo bi pregovarati s djetetom, moleći ga da pospremi kockice, nuditi mu nagradu ukoliko to napravi – dijete vrlo brzo nauči manipulirati takvim roditeljima,
dosljedan roditelj – siguran, odlučan i strog, a s druge strane pouzdan i opušten, dijete zna da roditelje treba slušati, ali isto tako da ga pritom neće zlostavljati i ponižavati.; dosljedan roditelj:
– vuče pozitivne poteze
– naredbe i zahtjevi su jasni i odlučni
– ima svoja pravila kojih se drži i koja sprovodi
– ne smeta ga sukob
– kako djeca sazrijevaju i inteligentnija su, češće raspravlja s njima.
Aktivnost 2:
Dosljednost u postupcima
– roditelji imaju zadatak razmisliti o svojim postupcima s djecom i probati prepoznati neke situacije u kojima su bili agresivni, pasivni ili dosljedni
– nakon toga potaknuti roditelje da podijele svoje priče ako to žele, da ispričaju neku situaciju u kojoj su bili pasivni, agresivni ili dosljedni.
Djetetu se ne treba bojati postavljati granice jer su mu one potrebne u najranijoj dobi – djeca se uče unutarnjoj disciplini kroz usvajanje vanjske strukture – primjer Kohlberga i četiri faze unutarnjeg govora,
– “Raširena nedosljednost sprječava rast one unutarnje strukture koja nam je potrebna kako bismo bili civilizirana ljudska bića.”
Roditeljima je ponekad teško postaviti granice jer misle da će ih dijete manje voljeti ako mu ne daju sve što poželi.
– pogrešne kognicije nedosljednih roditelja:
“moram se truditi da djeca cijelo vrijeme budu sretna, inače nisam dobar roditelj”
“ne smijem sprječavati njihovu prirodnu kreativnost”
“moj bračni partner puno mi znači, ali ne toliko koliko djeca”
– kako se ponašati dosljedno? (radi se o osnovnim konceptima učenja uvjetovanjem – posljedice utječu na učestalost javljanja ponašanja):
Dosljedno provodite svoje odgojne metode i držite se pravila koja ste postavili. Katkad je teže roditeljima provesti kaznu koju su unaprijed odredili nego djetetu istu izdržati. U takvim trenucima sjetite se da je dosljednost važna kako bi dijete naučilo kakve posljedice može očekivati nakon određenih oblika ponašanja.
Uspostavite komunikacijski odnos (posvećenost, razina razumljivosti…), budite jasni i konkretni. Ukoliko dijete odbija poslušati, ponovite naredbu (važno je kontrolirati emocije – ne razljutiti se i ne očajavati, ne raspravljati…). Kad je uputa/nalog izvršen, pohvalite dijete, ali primjereno, bez pretjerivanja i uveličavanja.
Nemojte popuštati kad vas dijete moli, plače, viče ili se na bilo koji način buni protiv pravila ili kazne koju ste postavili. Ako popustite, vaše će dijete naučiti da takvim ponašanjem može dobiti ono što želi i sljedeći put će učiniti isto s očekivanjem da ćete ponovno popustiti.
Nagrade i kazne trebaju uslijediti odmah nakon ponašanja.
Ponuditi izbor kao mogućnost za povećanje autonomije djeteta.
Ne kritizirati dijete nego njegove postupke i koristiti “ja” poruke.
Dobro: “Jako sam se naljutila jer nisi pospremio igračke.”
Loše: “Ti si me naljutio jer nisi složio igračke.”
Važno je da djeca discipliniranje doživljavaju pravednim. Zato bi posljedice trebale biti povezane s onime što je dijete učinilo. Primjerice, ako dijete baca hranu na pod, neka pomogne očistiti nastali nered.
Aktivnost 3:
Pozitivne promjene
– od roditelja se traži da se prisjete jedne od situacija u kojima nisu bili dosljedni (mogu iskoristiti i onu situaciju koje su se prisjećali kod tipova roditeljstva) te da zamisle kako bi mogli reagirati na takvu situaciju u ulozi dosljednog roditelja (rasprava).