Želite pomoći svom djetetu da se nauči nositi sa stresom i nedaćama? Nije tako teško kao što se može činiti!
Pomoć koju pružamo djeci da upravljaju stresom i naporima svakodnevnog života neizmjerno je važna. Ako im značajne odrasle osobe (primarno roditelji, a nakon njih svi drugi koji u velikoj mjeri sudjeluju u njihovom svakodnevnom rastu i razvoju: odgojitelji, bake, djedovi…) u tome ne pomognu, moguća je pojava narušenog mentalnog zdravlja u djetinjstvu i odrasloj dobi. Također, iste posljedice možemo očekivati ukoliko isti značajni odrasli stresove i nedaće rješavaju umjesto djece, a ne prepuste im bivanje u toj ulozi uz podršku i asistencije. Zbog toga Svjetska zdravstvena organizacija posljednjih godina izvještava o porastu broja djece sa sniženim samopoštovanjem, simptomima depresije, anksioznosti, različtih fobija.
Ne možemo i ne smijemo uklanjati izazovne, stresne i frustrirajuće situacije s kojima se djeca isprva muče – naša je uloga poučiti ih vještinama nošenja s istima te tako pomoći razvoju njihove otpornosti. Otpornost je u psihologiji definirana kao sposobnost savladavanja i nadilaženja teških iskustava te pozitivnog formiranja ličnosti na temelju njih. Dakle, otpornost se može naučiti, modelirati i njegovati tijekom godina.
Slijedi pet tehnika koje ne oduzimaju puno vremena i napora, a donose rezultate – kratkoročno i dugoročno!
- Imajte vrijeme jedan-na-jedan sa svojim djetetom, bez distraktora.
Otpornost dolazi iz odnosa. Istraživanja pokazuju da je djetetu u životu važna barem jedna sigurna osoba s kojom će stvoriti njegujuć odnos ispunjen prihvaćanjem i podrškom. Zamislite koliko će se brže razviti otpornost ako dijete ima više takvih kvalitetnih odnosa? KVALITETA JE VAŽNIJA OD KVANTITETE – bolje je djetetu posvetiti 10 minuta potpune pažnje (ne osvrćući se je li ručak gotov, ne odgovarajući na poziv na mobitelu, ne gledajući krajičkom oka vijesti na TV-u i ne presvlačeći mlađeg brata koji upravo plače). Ukoliko imate više djece, važno je svakome od njih posvetiti određeno vrijeme nasamo – fokusirano i pažljivo. Vrijeme jedan-na-jedan možete ostvariti i tijekom kupanja, vožnje u automobilu, čekanja u redu u trgovini… Razgovarajte, slušajte, govorite o svojim osjećajima, pitajte ih o njihovima. Jednom kad vaše vrijeme jedan-na-jedan postane redovno, dijete će znati da ima sigurno mjesto za otvaranje, traženje pomoći ili utjehe.
- Osvijestite koliko je spavanje važno!
Sve je veći broj djece koja imaju teškoće sa spavanjem i usnivanjem, bude se umorna. Nedostatak kvalitetnog sna je okidač stresa – negativno utječe na pamćenje, koncentraciju, donošenje odluka i općenito kognitivno funkcioniranje. Jedan od najbržih načina poboljšanja spavanja za sve jest ograničavanje vremena izloženosti ekranima prije spavanja. Svi aparati koji emitiraju plavu svjetlost (TV, mobitel, tablet, računala) su u to vrijeme opasni jer plava svjetlost koči ili odgađa produkciju melatonina – hormona koji tijelu signalizira da je vrijeme za spavanje. Suprotno tome, gledanje u ekrane prije spavanja nas i djecu drži emocionalno pobuđenima i stimuliranima pa nam je teško ugasiti ih. Nije potrebno zabraniti korištenje tehnologije i medija u dječjem životu, ali vodeći se navedenim, važno je ograničiti korištenje ekrana sat vremena prije spavanja.
- Izađite van i vježbajte.
Svjesni smo koliko je i zašto tjelesna aktivnost u dječjoj dobi važna, ali zaboravljamo da ona utječe i na stvaranje otpornosti jer jača mozak! Poznato je i da tjelesna aktivnost pozitivno utječe na blage do umjerenih simptoma depresije i ankioznosti. Tijekom tjelesne aktivnosti se oslobađaju hormoni kortizola i adrenalina, isti koji se aktiviraju i u stresnim situacijama. Redovita tjelesna aktivnost uči naš sustav odgovora na stres da se brže i efikasnije oporavi. Djetetu je tjelesna aktivnost prirodna vrsta igre i u njoj uživa – ako im budemo partneri i pridružimo im se u njoj (ples prije spavanja, utrkivanje do automobila, glumljenje smiješnih životinja…), i sami ćemo osjetiti brojne tjelesne i psihičke benefite.
- Učite ih odgođenom zadovoljenju.
Otpornost djeteta znači postojanje svijesti o tome da ne može uvijek dobiti/imati ono što želi, čim poželi. Bez sposobnosti odgađanja zadovoljstva ili nagrade, dijete gubi vještinu važnu za svoju dobrobit. Jedan od najboljih načina za učenje spomenute vještine jest igranje društvenih igara. One od djece zahtijevaju samoregulaciju, strpljenje i čekanje reda te mentalnu fleksibilnost. U takvim igrama vježbaju prefrontalni korteks mozga, racionalni dio mozga koji upravlja donošenjem odluka, emocionalnu regulaciju i otpornost. Društvene igre i nama daju priliku da budemo dobri i “otporni” modeli koji znaju gubiti. Drugi načini za učenje odgođenog zadovoljstva mogu biti učenje sviranja instrumenta ili novog sporta, slušanje cijelog CD-a bez preskakanja pjesama – bilo što sekvencijalno gdje se dijete uči strpljenju. Očekivano je i zdravo da pritom doživljava frustraciju. Upravo je zato važno pružiti im slična iskustva jer bez njih ne bi imali priliku usvajati vještinu odgađanja trenutnog zadovoljenja i otpornosti.
- Modelirajte zahvalnost.
Umjesto da djetetu postavljate pitanja poput “Kako je bilo u vrtiću?” ili “Što si danas radio?”, naučite ga da na drukčiji način analizira svoj dan. Ovu igru možete igrati s djecom za vrijeme večere ili vožnje kući iz vrtića. Svatko mora odgovoriti na tri pitanja:
- Tko je danas napravio nešto što te razveselilo?
- Što si ti danas učinio da razveseliš nekoga drugoga?
- Što si danas naučio?
Pitanja možete prilagoditi dobi djeteta i na taj način razgovarati o svim emocijama, a istovremeno kod njega poticati razvoj emocionalne inteligencije. Ova igra pomaže naći pozitivno u svakom danu, uči zahvalnosti, njeguje optimizam i prepoznaje ljubaznost. Na taj će način vaše dijete učiti biti svjesno vlastitog ponašanja i utjecaja istog na druge, vlastitih i tuđih emocija, razvijati empatiju i prosocijalno ponašanje.