Već od najranije dobi, djecu učimo samostalnosti te razvijanju radnih navika. Pritom je važno uzimati u obzir njihovu trenutnu razvojnu fazu, sposobnosti i mogućnosti. Kada dijete uspije izvršiti neku obavezu, osjećat će se ponosno i uspješno, a zbog prilike koju mu je roditelj pružio (ukazavši mu povjerenje da nešto samo odradi), osjećat će se voljeno i prihvaćeno, bez obzira je li radnja bila uspješno ili neuspješno izvedena. S vremenom sva djeca počnu izražavati želju za samostalnošću te je pritom važno da ih roditelji u tome podrže i iskažu povjerenje jer se na taj način dijete osjeća vrijedno i uspješno, a uključivanjem u zajedničke aktivnosti i važnim dijelom obitelji.
Prvi načini poticanja samostalnosti kod djece uglavnom se odnose na zadovoljavanje osnovnih fizičkih potreba: stjecanje higijenskih navika poput pranja ruku, zubi; samostalnog hranjenja i pijenja i slično. Međutim, osim samostalnog zadovoljavanja osnovnih fizičkih potreba, postoje brojni drugi načini poticanja razvoja samostalnosti:
Načini poticanja samostalnosti kod djeteta
- Dopustite djetetu da samo odlučuje o jednostavnim stvarima koje ne mogu imati velike negativne posljedice za njega ili vas. Na primjer, dok je još mlađe dobi, dopustite djetetu da odluči koje će boje odjeću obući taj dan. Kad bude stariji i spremniji za odgovornije odluke, dajte mu da odluči koji će točno komad odjeće obući taj dan (kad smatrate da je spremno razumno odlučiti hoće li obući kratke ili duge rukave, nogavice s obzirom na vremenske uvjete).
- Dopustite djeci da pogriješe i nauče nešto iz toga. Neka shvate posljedice svojih odluka.
- Dajte djeci da sudjeluju u kućnim poslovima, prvo u jednostavnijima i pod vašim nadzorom ili u suradnji s vama, a kasnije i u složenijim poslovima, prikladno dobi.
- Napravite listu obaveza, tako da djeca znaju koje su njihove obaveze i koje su ispunili. Pritom budite oprezni da im zadajete zadatke i obaveze koje su sposobni izvršiti. Organizirajte kućanstvo na način da su djetetu predmeti potrebni za izvršavanje obaveza dostupni.
- Recite djeci da vas zanima o čemu razmišljaju i kakve imaju ideje. Pitajte ih za mišljenje kada je u pitanju nešto što se na njih odnosi.
- Potičite djecu na divergentno, kreativno, kritičko razmišljanje – što bi mogli učiniti kako bi riješili neki problem. Suzdržavajte se od davanja konkretnih uputa i rješenja.
- Pružite podršku djetetu u situacijama koje mu predstavljaju preveliki izazov. Pomozite mu da probleme razlomi na manje, jednostavnije dijelove.
- Potičite i pohvalite djetetove pokušaje da samo nešto uradi, bez obzira na ishod. Pružite mu priliku da bude ponosno na sebe i da se osjeća odgovorno za svoj uspjeh, vrijedno povjerenja. Ukoliko je u nečemu neuspješno, ohrabrite ga i potičite dalje kako ne bi izgubilo vjeru u sebe i steklo nisko samopouzdanje. Potaknite ga da samo dođe do rješenja ili mu ponudite jednu svoju koja može potaknuti niz njegovih.
- Nabavite igračke prikladne dobi, kako bi se postepeno učilo samo igrati. Također, uvijek ga podsjetite da na kraju igre treba vratiti igračke na svoje mjesto. Potaknite ga da ih sortira prema vrsti da ih u igri lakše pronađe, ali i lakše pospremi.
- Budući da se samostalnost razvija kroz socijalizaciju s vršnjacima, važno je dijete poučiti važnim društvenim vještinama poput dijeljenja, poštivanja pravila, suradnje i slično. Samostalnija djeca bolje su prihvaćena od svojih vršnjaka što opet pozitivno utječe na samopouzdanje.
- Budite dobar primjer. Pokažite djetetu da svoje obaveze odrađujete savjesno i na vrijeme te da uspješno rješavate probleme.
- Dozvolite djetetu da razvije svoju samostalnost kroz iskustvo, ne obavljajte umjesto njega poslove koje može djelomično samostalno ili posve samostalno obaviti kako biste mu olakšali jer mu dugoročno odmažete.
Djeca najbolje uče biti odgovorna i samostalna u ranom djetinjstvu te ih treba pustiti da se suoče sa svojim uspjesima kao i neuspjesima. Pri obavljanju svojih obaveza i stjecanju prvih iskustava, možemo očekivati da će dijete za sobom praviti nered. Neki roditelji to teško prihvaćaju. Najteže im je mirno promatrati kako se dijete bori sa zadatkom i pritom pravi nered te u nestrpljenju prekidaju njegove napore i sami završavaju zadatak. Međutim, ako djetetu pravovremeno omogućimo razvoj samostalnosti i potičemo ga, dijete stvara jak osjećaj samopouzdanja i samopoštovanja, osjećaj ponosa i sigurnosti. O tome kako roditelji reagiraju na prve dječje pokušaje izražavanja neovisnosti ovisi kakvu će sliku o sebi dijete steći u tim ranim godinama. Neizgrađen osjećaj samostalnosti i samopouzdanja može kasnije imati za posljedicu i teško prilagođavanje uvjetima života i rada, konflikte sa sredinom, odbacivanje, povlačenje u sebe.
“ Sve što može, dijete i mora napraviti samo.” M. Montessori