Ciljevi:
- osvijestiti ulogu roditelja u posredovanju u rješavanju sukoba među djecom
- ojačati kompetencije roditelja u posredovanju
Aktivnost 1:
Voditeljice pozovu roditelje da se predstave te kažu ime svog djeteta i njegovu jednu karakternu osobinu – uvodna aktivnost za upoznavanje.
Aktivnost 2:
Voditeljice zamole roditelje da se prisjete najčešćih razloga sukoba s drugom djecom iz svog djetinjstva te opišu kako su se tada osjećali. Razmjena iskustva.
Uloga odrasle osobe u sukobu djece pomoći je djeci u prepoznavanju vlastitih i tuđih želja i potreba te pronalaženju rješenja koje će zadovoljiti obje strane. Budući da djeca tek uče biti kompetentna u komunikaciji i suradnji, važno je da ih odrasli usmjere – nauče da slušaju jedni druge, suosjećaju i jasno izraze svoje želje i potrebe pritom uvažavajući i tuđe. Socijalne vještine djeca usvajaju s vremenom, iz primjera drugih oko sebe ili izravnim usmjeravanjem.
Voditeljica navodi, objašnjava i zapisuje na flipchart korake u rješavanju sukoba kao podsjetnik za sljedeću aktivnost.
Koraci u rješavanju sukoba:
- Saznati zašto je nastao sukob (opis situacije)
- Pomoći djeci da definiraju svoje želje/potrebe
- Potaknuti djecu da ponude moguća rješenja i njihove posljedice
- Usmjeravati u odabiru najboljeg rješenja za obje strane
Voditeljica daje primjer sukoba te način na koji ga pomaže riješiti.
Primjer:
Ema: (doazi plačući) Sara mi ne da lutku da se igram.
Voditeljica: Jesi li rekla Sari da želiš lutku?
Ema: Jesam, ali mi ju ne da.
Voditeljica: Idemo pitati Saru želi li ti dati lutku. Možda te nije dobro čula.
Voditeljica: Saro, je li te Ema tražila da joj daš lutku da se igra?
Sara: Je, ali sada se ja igram. Ona se uvijek igra s njom!
Ema: Nije istina. Hoću se igrati sad!
Voditeljica: Saro, možeš li se ti malo poigrati s lutkom pa ju dati Emi kad završiš?
Sara: Ali sad se ja igram!
Voditeljica: Naravno, ali pitam te hoćeš li kad završiš s igrom, Emi dati lutku?
Sara: Može, samo da se sad ja poigram.
Voditeljica: Ema, hoćeš li malo pričekati Saru da se poigra? Što ti možeš raditi dok čekaš lutku? Bi li se možda mogla poigrati s nekom drugom igračkom da ti brže prođe vrijeme?
Ema: Može, ja ću se poigrati s kockama, a onda će mi Sara dati lutku.
(odlazi po kocke).
Aktivnost 3:
Roditelji imaju zadatak proigrati uloge u različitim situacijama. Jedan roditelj ima ulogu odrasle osobe koja pokušava pomoći u rješavanju sukoba, a drugi i treći djece u sukobu. Nakon podjele uručaka s različitim situacijama, imaju 5-10 minuta da pripreme „igrokaz“ te ga nakon toga proigravaju pred drugim roditeljima.
Uručci
Situacija 1: Marko se žali da ga je Stjepan udario.
Situacija 2: Luka i Ema se svađaju oko plišane igračke.
Situacija 3: Iva se želi spustiti na toboganu, ali Matija je uporno gura.
Situacija 4: Marin je tužan i plače jer se Ivan ne želi više igarti s njim.
Nakon proigravanja svakog igrokaza, ostali predlažu druga moguća rješenja.
Kratka rasprava.
Zaključak:
Djecu ne treba prepuštati samima sebi u rješavanju sukoba jer će bez pravog uzora i usmjeravanja samo ponavljati već naučena ponašanja bez učenja novih rješenja. Socijalne vještine nisu urođene i moraju se učiti te je u tome uloga odraslih ključna.