Psovanje je uobičajena razvojna faza u odrastanju djeteta. Najčešće se javlja u dobi od tri godine ili kasnije. Budući da dijete može čuti psovke svuda u svojoj okolini (u vrtiću, na igralištu, kod kuće, na televiziji i slično), teško ga je od toga zaštititi. Naša uloga, uloga roditelja i stručnjaka jest pomoći djeci da shvate kada i zašto je takva upotreba riječi neprihvatljiva i neprikladna te ih usmjeriti kako se prikladnije izraziti bez njihova korištenja.
Zašto djeca psuju?
Iako možda u potpunosti ne razumiju značenje neprimjerenih riječi, kako djeca imaju tendenciju imitirati radnje drugih oko sebe tako često i ponavljaju riječi koje čuju u njihovom razgovoru.
Ponekad koriste psovke kako bi izrazili ljutnju i frustraciju. U ovakvim slučajevima, također najčešće čuju psovke u trenucima ljutnje odraslih te ih imitiraju. Radi se o tome da djeca ne znaju druge načine na koje bi izrazili svoja nezadovoljstva te je tada uloga roditelja i stručnjaka da ih usmjere i ponude bolja rješenja.
Događa se i da psuju pred odraslim osobama kako bi ih namjerno povrijedili, sukobili se s njima te tako privukli pozornost na sebe. Nekad koriste takve riječi jer smatraju da su odrasliji u očima drugih ukoliko koriste “rječnik odraslih”.
Kako spriječiti/smanjiti psovanje?
- Nastojte čim manje koristiti psovke kod kuće tj.u djetetovoj najbližoj okolini. Budite uzor primjerenog ponašanja i izražavanja. Djeca rane i predškolske dobi svakodnevno razvijaju i obogaćuju svoj vokabular te s lakoćom pamte i usvajaju nove riječi.
- Pokušati ignorirati psovke te tome ne pridavati veliko značenje. Djeci će psovanje biti manje zabavno ukoliko to ne predočimo kao nešto zabranjeno i ukoliko se ne pravi velika strka oko toga.
- Ukoliko ignoriranje ne upali te dijete i dalje često psuje, možete ga naučiti da se izrazi na drugačije, prikladnije načine. Lakše će odustati od psovanja ako mu se ponudi jednako zadovoljavajuća alternativa.
- Jedan od načina je i jednostavna i iskrena komunikacija s djetetom. Jasno mu možete reći da ne želite slušati takve riječi jer su “ružne” ili “loše” te nije prikladno da ih koristimo pred drugima.
- Djetetu je psovanje najzabavnije kad njime zabavlja okolinu, kad se i djeca i odrasli tome smiju te smatraju zanimljivim. Nekima odraslima to zna biti zabavno do te mjere da dijete uče novim psovkama te ga potiču na korištenje kako bi se imali čemu smijati. Iz tog razloga, važno je upozoriti okolinu da takvo ponašanje ne odobravamo, ne prihvaćamo te da tražimo podršku u obliku uzora.
- Ukoliko vam se povremeno dogodi da vam psovka “izleti” pred djetetom, nemojte mu govoriti da nije dobro čulo ili objašnjavati zašto ste je izrekli. Jednostavno priznajte da ste pogriješili i da vam je slučajno “izletjelo”.
- Kad objasnite djetetu da su psovke neprihvatljive i nepristojne, budite spremni da neće uvijek znati koje se riječi smatraju pristojnima, a koje nepristojnima te mu pružite mogućnost da avam se obrati po tom pitanju i da vas pita. Imajte strpljenja.
- Ako se djetetu dogodi da izgovori neku psovku, ispriča se ili odmah ispravi, zamijeni je prikladnijom riječju, možete ga nagraditi ili pohvaliti. Neku djecu takva stimulacija može potaknuti da pažnju privlače pristojnim ponašanjem. Međutim, s nagradama i pohvala treba oprezno i s mjerom. Pripazite da ne počne koristiti psovke i ispravljati se s namjerom da bude nagrađeno i pohvaljeno.
- Možete ga poslati u određenu prostoriju da izgovori riječi koje želi te se vrati kad završi, pod uvjetom da ružne riječi ne koristi nikad izvan te prostorije niti u društvu drugih ljudi.
- Ukoliko ništa od navedenog ne bude imalo učinka, potrebno je odrediti primjerenu kaznu. Možete mu uskratiti neku igračku, zabavnu aktivnost ili nešto što voli, uz uvjet da mu ne uskraćujete nikakva životna prava ili zadovoljavanje osnovnih potreba. Ključno je da dijete unaprijed informirate o posljedici koja će uslijediti ukoliko se neprihvatljivo ponašanje ponovi.