Većinu svog djetinjstva djeca provode u igrama, u kojima razvijaju logičko i divergentno mišljenje, koncentraciju, strpljenje, samokontrolu te uče poštivati pravila. Međutim, poraz u igri često dovodi i do nezadovoljstva, potištenosti ili čak bijesnih ispada. Način prihvaćanja poraza indikator je razine emocionalne zrelosti djeteta. Želja za pobjedom je prirodna ljudska težnja te pomaže razviti upornost i ambicioznost kod djeteta, no s druge strane, važno je učiti dijete da su natjecanje i povremeni poraz sastavni dio igre i života te ih usmjeriti kako se s njima nositi.
Kako pomoći djetetu da prihvati poraz?
- Što češće biti uključeni u različite društvene igre prilagođene dobi djeteta kako bi imalo priliku iskusitit i pobjedu i poraz. Ukoliko smatrate da je određena igra prekomplicirana i preteška za dijete, pojednostavite i prilagodite pravila kako dijete ne bi bilo frustrirano u igri.
- Osim natjecateljskih, važne su i suradničke igre (građenje, osmišljavanje priče, igra uloga, pokretne igre…) u kojima igrači čine tim i zajedničkim naporima pokušavaju doći do cilja. Igre građenja u kojima djeca zajednički grade pridonose razvoju spoznaje da su zajednički trud, suradnja i ulaganje napora važniji od natjecanja tko će biti bolji. Ukoliko u takvim igrama dođe do poraza (npr. rušenje tornja od kocaka), dijete ga lakše podnosi jer nema osjećaj da je to samo njegov poraz. Također, djeca uče surađivati s drugima, tražiti pomoć ili savjet, biraju najbolja rješenja. Suradničke igre poboljšavaju odnose, smanjuju ljutnju i agresivnost i pozitivno utječu na sve elemente emocionalnog razvoja.
- Povremeno namjerno izgubiti u zajedničkoj igri te pokazati djetetu kako podnosite poraz s pozitivnim stavom. Djetetu čestitati na pobjedi te ukazati kako ćete drugi put možda imati više sreće. Djetetu se ne smije prečesto puštati da pobijedi jer može posumnjati da njegova pobjeda ne vrijedi (pad samopoštovanja) i osjećati se prevareno od strane roditelja (gubitak povjerenja).
- Usmjeriti dijete u igri, dati savjet kako nešto postići kako bismo ga ohrabrili. Time smanjujemo pritisak te dajemo do znanja da je suradnja i zabava bitnija od same pobjede. Isto vrijedi i u svakodnevnom životu, u situacijama kad dijete nešto ne može ili pogriješi. Ključno ga je u pozitivnom i sigurnom ozračju usmjeriti na pravi put te ukazati na njegove uspjehe.
- Istaknuti dobre karakteristike i sposobnosti djeteta da bismo jačali njegovu pozitivnu sliku o sebi te mu samim time olakšali podnošenje poraza.
- Iako djetetu svaki put iskreno čestitate na pobjedi, potrudite se da čestitka bude realna i nemojte je preuveličavati jer time poručujete djetetu da je nepobjedivo te kad u budućnosti doživi poraz, teže će ga podnijeti i biti razočarano i frustrirano.
- Ne uspoređivati djetetova postignuća s onima drugih već samo s djetetovim prethodnim postignućima to jest ukazivanjem na napredak s obzirom na ranija iskustva. Time postižemo da se dijete ne osjeća loše ukoliko u usporedbi s drugima nešto ne može postići, ali ukazivanjem na njegova poboljšanja u usporedbi s prijašnjim postignućima uvijek se može veseliti i biti ponosno i na najmanji napredak.
- Objasniti djetetu da doživljavanje poraza ne znači da je nedovoljno pametno, sposobno i snalažljivo već da treba uložiti više truda, uzeti u obzir i možda neka druga rješenja i načine ili da je pobjeda ponekad samo stvar sreće.
- Ukoliko teško podnosi gubljenje, pauzirajte igru ili ju nastavite bez njega te mu dajte priliku da se smiri. Zatim ga pokušajte podsjetiti kako se osjeća i ponaša kad pobjeđuje te neka zamisli kako se osjećaju njegovi prijatelji koji su u istoj situaciji doživjeli poraz. Osvijestite osjećaje koji se kod djeteta ljavljaju pri pobijeđivanju i doživljavanju poraza, da nije ono jedino koje ih povremeno doživljava te da bi igra primarno trebala biti zabavna. Na taj način dijete će razvijati svoje prosocijalne i emocionalne vještine te početi shvaćati da je poanta u igri, a ne nužno u pobjedi. Dopustite mu da se vrati u igru čim se umiri.
- Kada dijete doživi neuspjeh, pomozite mu da se prisjeti svih svojih uspjeha i uloženog truda. Ohrabrite ga da sudjeluje u novim izazovima.
- Kod natjecateljskih igara, izbjegavajte prvo razgovarati o tome tko je skupio najviše bodova ili tko je podbijedio. Radije je se fokusirajte na to je li se dijete zabavilo i što mu se najviše svidjelo u igri. Stavite naglasak na važnost zabavljanja i sudjelovanja.
Razvijanje pozitivnog stava
U ranom djetinjstvu, djeca se suočavaju s brojnim uspjesima i neuspjesima na temelju kojih stvaraju sliku o sebi te osjećaj vlastite vrijednosti. Međutim, natjecanja su neophodna za optimalan razvoj jer, osim što uče podnositi pobjedu i poraz, uče vještinama i sposobnostima potrebnima za daljni život. Kroz djetinjstvo, ključno je djetetu usaditi optimizam putem pohvala i konstantne podrške te mu pomoći da izgradi realna očekivanja od sebe i drugih. Izgrađen pozitivan stav pobudit će želju u djetetu da napreduje, uči o igri o suigračima te se uči toleranciji frustracije. Djeca s pozitivnim stavom lakše savladavaju prepreke, riješavaju probleme, lakše podnose poraz te su i generalno sretnija i zadovoljnija samima sobom.