Roditelji se često brinu da djeca ne jedu dovoljno ili da ne jedu dovoljno zdrave hrane te ulažu mnogo svoje energije, pažnje, brige i ljubavi da bi uravnotežili djetetovu prehranu. Budući da svako dijete ima drugačije prehrambene navike (neka jedu više, neka manje; neka uopće ne žele jesti povrće; neka žele jesti samo jednu vrstu hrane…), roditelji često steknu pogrešnu predodžbu o djetetovoj potrebi za hranom. Događa se da pretjeranom brigom štetno utječu na djetetov osjećaj samosvijesti i životnu energiju te se ono počne razvijati u pogrešnom smjeru. Kad su roditelji neprestano zabrinuti za prehranu djeteta i konstantno paze koliko dijete pojede, djeca reagiraju na 2 načina:
– dijete puno jede da bi razveselilo roditelja te stekne prekomjernu tjelesnu težinu
– dijete jede sve manje u prisustvu roditelja, ali zato normalno jede izvan kuće te ima normalnu tjelesnu težinu.
Ako roditelji nisu pažljivi i ne uspijevaju promijeniti ovakve ekstreme, djeca počnu sumnjati da vrijede kao ljudi jer u roditelje imaju potpuno povjerenje i kad nešto nije u redu, dijete uglavnom dolazi do zaključka da s njim nešto nije u redu.
Djeca koja prema svim mjerilima ne jedu dovoljno i zato se loše osjećaju ili se loše osjećaju pa zato ne jedu dovoljno najčešće pokazuju znakove male životne radosti i vitalnosti. Vrlo rijetko mogu sami prebroditi frustracije te rijetko započinju igru i interakciju s drugom djecom. Roditeljima može biti izrazito teško procijeniti radi li se tu o djetetovu općenitu nezadovoljstvu ili nedostatku apetita i želje za hranom.
Kako se nositi s novonastalom situacijom?
- S nastalom situacijom upoznajte obitelj, rodbinu, prijatelje, odgajatelje te ih zamolite da obrate pozornost za vrijeme hranjenja te vam prenesu što su zamijetili. Misle li da se događa nešto zabrinjavajuće ili smo možda pretjerali u svojim zapažanjima i zaključcima?
- Pokušajte djetetu objede učiniti privlačnijima na sljedeće načine:
- Pokušajte čim više obroka jesti zajedno za stolom kao obitelj.
- Neka prevladava zdrava, kuhana hrana koju možete poslužiti na razne načine da djetetu bude privlačna (različite boje, manji komadići, zabavan raspored namirnica na tanjuru..).
- Djeca također ne vole jesti u velikim količinama i tešku hranu, te zbog toga izbjegavaju jelo. Češće im pripremajte zdrave namirnice u manjim količinama.
- Hranu možete poslužiti u šarenim posudama.
- Kritički promotrite svoj odnos prema djetetovoj prehrani.
- Redovito uključujte dijete u tjelesne, sportske aktivnosti jer one povećavaju potrebu za energijom, a samim time i za hranom.
- Zapitajte se u kojem periodu vas je djetetova prehrana počela zabrinjavati? Je li se u to vrijeme događalo nešto drugačije u vašoj obitelji? Postoje li možda neki stresne siruacije u obitelji (sukobi, razvod braka, smrt, preseljenje, bolest, gubitak posla…)?
- Dajte sebi i djetetu nekoliko tjedana u kojima se nećete toliko usredočavati na količinu i vrstu hrane koju dijete pojede.
- Provedite s djetetom što više vremena kako biste dobili uvid ukoliko postoji neka “dublja” situacija s kojom se dijete ne zna samo nositi.
- Ukoliko dobivate informaciju da dijete u vrtiću normalno jede, raspitajte se kakv je jelovnik u vrtiću i na koji način se priprema hrana. Sa starijim djetetom možete razgovarati o jelovniku i upitati u čemu je razlika da u vrtiću jede, a kod kuće ne. Pokažite zanimanje.
- Obratite pažnju i na kvalitetu vlastitog života. Nedostaje li vam vitalnosti? jeste li zapeli u svakodnevnoj rutini? Kako se to odražava na dijete?
- Potražite pomoć i savjet stručnjaka: pedagoga, odgajatelja, liječnika ili psihologa.
Liječnik svakako treba pregledati dijete i isključiti da je riječ o bolesti. Promjena navika dug je i zahtjevan proces, međutim samo tjeranje djece da jedu, najčešće nema pozitivan učinak.