Pohvala
Pohvala je djetetu potvrda da se ponaša onako kako želimo tj.smatramo ispravnim. Njome potvršujemo da smo zadovoljni ponašanjem djeteta te ga potičemo da se nastavi tako ponašati. Pohvala kod djeteta izaziva osjećaj zadovoljstva, ponos i sugurnost u ispravnost svojeg ponašanja. Dajemo ih kada se dijete ponaša onako kako mi želimo: „Danas si posudio svoju igračku Sari. To je bilo jako lijepo od tebe i ponosna sam na tebe.“ Ili kada dijete s ponašanjem koje smatramo neprimjerenim: „Sretna sam i zadovoljna što danas u trgovini nisi plakala kad ti nisam kupila sladoled.“ Najčešće pohvale dajemo kad je dijete već izvršilo neki zadatak ili iskazalo poželjno ponašanje, međutim bitno je pohvaliti ga i tijekom procesa kojim dijete pokušava ovladati. Poticajne pohvale ubrzavaju proces učenja jer ih dijete doživljava kao potporu u onome što radi te potvrdu da je na dobrome putu (primjer poticajne pohvale: „Samo naprijed, dobro ti ide.“, „Za početak je ovo vrlo dobro.“).
Osim pohvala djetetova ponašanja, bitno je pohvaliti i djetetovu osobnost jer time jačamo djetetovo dobro mišljenje o sebi te mu pomažemo izgraditi pozitivnu sliku o sebi („Vidiš kako si spretan.“, „Volim te“, Sviđa mi se kako si ustrajan.“).
Često kod djeteta primijetimo poželjno ponašanje, ali ga zaboravimo pohvaliti pa dijete nije sigurno je li to ponašanje ispravno. Kako pohvalom potičemo dijete na sve češće ponavljanje poželjnih ponašanja ona mu prelaze u naviku. Tada više nije potrebno pohvaljivati određeno ponašanje jer ono postaje dio njegove osobnosti, ali je uvijek dobro podsjetiti ga da o njegovoj osobnosti mislimo pozitivno. Pohvaljivanje nikada ne bi trebalo prestati već se s vremenom mijenja njegova učestalost i sadržaj koji hvalimo. Kada dijete usvoji određene poželjna ponašanja koja više ne trebamo hvaliti, tijekom odrastanja će se i dalje kontinuirano javljati nova pozitivna ponašanja koje će morati usvojiti.
Pogreške kod davanja pohvala
Pretjerane ili nerealistične pohvale – dovode dijete do iskrivljavanja slike o sebi što im najčešće stvara probleme u susretu s vršnjacima. Iz istog razloga, djeca često prestanu vjerovati svojim roditeljima te misle da ih hvale samo zato što su „njihovi“.
Preučestale pohvale – dijete se navikne na pohvale te se pita što nije u redu kad ih ne dobije toliko često kao prije ili kad ga ne hvale i drugi ljudi kojima je okruženo, osjeća se loše zbog toga, nevoljeno, ima lošu sliku o sebi.
KRITIKA
Kritika je direktno iznošenje onoga što smatramo pogrešnim ili što nam smeta, a odnosi se na prosuđivanje i vrednovanje djetetove osobnosti ili ponašanja.
Kritika osobnosti djeteta | Kritika djetetova ponašanja |
“Lijen si.” | “Uopće se nisi potrudio oko pospremanja sobe.” |
“Nikada ništa nećeš postići u životu.” | “Nisi napisao zadaću.” |
Kada kritiziramo djetetovu osobnost utječemo na njegovo mišljenje o sebi, smanjujemo mu samopoštovanje i samopouzdanje, a osobine se ionako vrlo teško mijenjaju. Jednostavnije je zahtijevati promjenu konkretnog ponašanja nego cjelokupnog karaktera druge osobe. Veća je vjerojatnost da ćemo dijete naučiti da za sobom odnese tanjur nakon ručka ili pospremi sobu nego da općenito postane uredno.
Svrha kritike nikad ne smije biti omalovažavanje i vrijeđanje (destruktivna kritika) već zahtjev za promjenom ponašanja (konstruktivna kritika). Destruktivnom kritikom kritiziramo djetetovu osobnost umjesto njegova ponašanja te kod njega izazivamo negativnost, osjećaj ljutnje, povrijeđenost, osjećaj odbacivanja i nepoštovanja. Naglasak se stavlja samo na ono negativno te se djetetu ne priznaju nikakvi uspjesi i kvalitete, a kritizira se na agresivan i ponižavajući način. Konstruktivnom kritikom nude se i konkretni savjeti ili rješenja, a kritika se iznosi bez agresije, bijesa, svađalačkog tona ili težnje da se dijete ponizi. Naglašava se i ono pozitivno, a ne samo negativno nastalo u datoj situaciji. Kod djeteta ne provocira nužno osjećaj ljutnje ili povrijeđenosti već implicira očekivanje da dijete promijeni svoje ponašanje koje kritiziramo.
Omalovažavanje i vrijeđanje(destruktivna kritika) | Zahtjev za promjenom ponašanja(konstruktivna kritika) |
“Ljenčino!” | “Jučer nisi napisao lektiru. Želim da to učiniš sada.” |
“Strašno si zahtjevan i umaraš me.” | “Nisi pospremio svoj tanjur. Vrati se i pospremi za sobom.” |