Cilj: osvijestiti primjerene i neprimjerene postupke u odgoju djece te njihov utjecaj na dijete
Koliko ste se puta zapitali kako odgojiteljice uspijevaju s 25-ero djece u skupini, a Vi ne možete s njih dvoje? Odgojiteljski posao je težak i stresan, međutim iskustvo odgojitelja sa stotinama različite djece može pomoći u razumijevanju njihove tajne (godine iskustva, mnoštvo različitih tehnika, pristupa, uspjeha i neuspjeha, knjiga i priručnika, internetskih stranica, različitih edukacija i usavršavanja…).
Aktivnost 1:
Od roditelja se traži da razmisle o određenim situacijama ili ponašanjima djece koja ne razumiju i u kojima ne znaju kako postupati te navedu kako se oni ponašaju i što poduzimaju u istim situacijama.
- rasprava o različitim situacijama, razmjena iskustava među roditeljima, savjetovanje roditelja od strane voditeljica (nuđenje različitih rješenja)
Zaključak: Koliko djece, toliko pristupa – recept ne postoji. Zaključke i primjenjivost različitih pristupa na vlastito dijete roditelji moraju donijeti i procijeniti sami, ali uvijek se za pomoć mogu obratiti odgojiteljima ili stručnom timu.
Što je uopće odgoj?
Odgoj je priprema djece za život tj. pomoć djeci u organizaciji svog unutarnjeg svijeta (struktura ili “kaos”, sigurnost ili nepovjerenje…), u usvajanju društvenih normi, u uspješnom nošenju sa situacijama koje će doživjeti, u osluškivanju potreba za razliku od pukih želja, u razvoju odgovornost prema stvarima i osobama, u njezi empatije i razumijevanja drugih…
Odgojem i odgojnim postupcima ne smijemo nametati obrasce ponašanja koja nama trenutno odgovaraju (npr. od 4-6 se sjedi i šuti jer mamu i tatu boli glava od posla), već utjecati na ponašanja koja za djecu nisu produktivna, sigurna ili učinkovita. Zato je jako važno poznavati razvojne potrebe djece različite dobi.
- ukratko objasniti razvojne potrebe djece različite dobi te podijeliti uručke kao podsjetnik
Uručak – razvojne potrebe djece različite dobi
1 godina – djetetu je potrebna rutina, dosljednost u pravilima – na taj način ono izgrađuje svoju sliku o svijetu oko sebe i svoj unutarnji svijet;
2 godine – dijete se uči služiti riječju “ne”, traži svoju vlastitu individualnost, može proći kroz fazu udaranja, ugriza, može imati izljeve bijesa – prvi “pravi” odgojni izazovi – naći mjesta za autonomiju unutar zadanih granica, dob kada se učvršćuju destruktivna ponašanja za privlačenje pažnje ili se obeshrabruju, granice bez previše objašnjavanja zašto;
3 godine – dijete se otvara prema drugima, mogući sukobi oko igračaka, javljaju se i pomažuća ponašanja djeci i odraslima, može se razljutiti ili imati bijesne ispade ali uglavnom su intenzitetom manji nego ranije – još uvijek ne razumije u potpunosti da druge osobe imaju potrebe, stavove i poglede drugačije od njegovog i da djeluju na osnovu toga; neučinkovitost rečenica tipa “zamisli da on tebi ne da igračku, kako bi se ti osjećao…”;
4 godine – sve veća samostalnost, razvija moralni osjećaj za ispravno i pogrešno, počinje razumijevati želje i potrebe drugih;
5 – 6 godina – usvaja vještine potrebne za školu; važna je grupa vršnjaka i njihovo prihvaćanja, često je samokritično/perfekcionističko, gradi sliku o sebi kroz svoje uspjehe (važno naglašavati trud, a ne toliko dobar rezultat).
Odgojni postupci
Kazne/posljedice
Aktivnost 2:
- navesti nekoliko situacija u kojima dijete iskazuje neželjeno ponašanje te dati zadatak roditeljima da predlože reakcije na takvo ponašanje koje smatraju primjerenima i djelotvornima (voditeljice prijedloge zapisuju na flipchart na mjesto pored svakog papirića s opisanom određenom situacijom)
Situacija 1: Ante (3) uporno odbija jesti povrće iako mu ga nudite svakodnevno te ste mu objasnili sve dobrobiti zdravih namirnica.
Situacija 2: Maja (5) je agresivna te unatoč brojnim razgovorima i dalje drugoj djeci uzima igračke te ih udara i gura.
Situacija 3: Iako ga kontinuirano potičete na pospremanje igračaka nakon igre, Stjepan (4) se svaki put kad ne želi pospremiti sobu baca po podu i vrišteći plače.
Situacija 4: Denis (6) često psuje i to mu je zabavno. Nekoliko puta ste mu objasnili da to nije pristojno i nikome nije zabavno, ali njega to i dalje zabavlja.
- kratki osvrt na prijedloge
Kazna je prikladna samo u ograničenim situacijama kad je dijete agresivno prema drugima ili sebi i kad nakon nekoliko upozorenja (ljubazno, odrješito, odrješito s upozorenjem o posljedicama, nuđenjem drugačijih oblika ponašanja) ne mijenja svoje ponašanje. Neuspjeh ne kažnjavamo. Ono nad čim dijete nema kontrolu (piškenje, mucanje, slučajni događaji – prolijevanje i sl.) ne kažnjavamo. Prijetnje nisu učinkovite.
Najbolji oblici kazne (negativnih posljedica) su prirodne posljedice (pospremiti iza sebe, počistiti igračke), timeout, gubitak neke privilegije (računalo, TV) i sl. Posljedica mora uslijediti odmah nakon ponašanja (odnosno kad se dijete smiri ako je u tantrumu), dijete mora znati i razumjeti zašto je u kazni, koja je i koliko će trajati).
S djetetom bi (ovisno o dobi) trebalo razgovarati o tome koja ponašanja su dozvoljena, a koja nisu (kao pravila skupine) i to što jasnije. Nije dobro ako je kažnjeno za nešto za što nije znalo (ili razumjelo) da ne treba raditi (npr. baciti cipele pri skidanju).
Nagrade
Aktivnost 3:
Rasprava u krugu:
- koristite li nagrade kao poticaj za poželjna ponašanja?
- kakve nagrade koristite?
- koliko često nagrađujete dijete?
Puno učinkovitija i bolja metoda od kazne – služi učvršćivanju poželjnih ponašanja, a pozitivno djeluje i na sliku o sebi.
Nagrade su posebno učinkovite za poticanje ponašanja, npr. ako dijete odugovlači s oblačenjem, odbija pospremiti sobu i sl. Tada se djetetu može ponuditi nagrada ukoliko ispuni zahtjev. Ne morate nagraditi ponašanje svaki put (npr. kad dijete pospremi sobu), već možete pripremiti nekakav sustav tokena ili poticaja uz neka osnovna pravila (npr. može skupljati naljepnice kao nagradu).
– dijete mora sudjelovati u odabiru nagrade (ne predlagati materijalne nagrade, radije zajedničku aktivnost ili slično),
– davanje nagrade ne smijemo odlagati vremenski predugo nakon iskazivanja poželjnog ponašanja
– pravila za dobivanje nagrade moraju biti jasna.
S vremenom kako odrasta, pred dijete se postavljaju veći zahtjevi, a davanje nagrade se prorijeđuje.
Što je ključno?
– nastojati shvatiti zašto se dijete ponaša na određeni način te koja njegova potreba nije zadovoljena – reagirati na potrebu, a ne na ponašanje
– imati na umu da se vlastita nesigurnost, nezadovoljstvo ili stres prenosi na djecu, u velikoj većini slučajeva ponašanje djeteta odraz je ponašanja roditelja; važno je raditi na sebi
– postaviti granice i biti dosljedni – veliki utjecaj na emocionalni razvoj djeteta
– izbjegavati sukobe i raspravljanja ili demonstracije moći; objašnjenje mora biti razvojno primjereno, kratko i jasno
– hvaliti ponašanje koje potičemo, pohvale i pozitivne informacije utječu na sliku o sebi i najvažniji su alat koji imate u svakoj dobi djetetova života; hvalite trud, a ne uspjeh
– ignorirati ponašanja koja ne želimo (ukoliko dijete ne ugrožava sebe ili druge) – pridavanje pozornosti, djeci je velika motivacija
– biti zaigrani – različite obaveze se djeci mogu približiti kroz igru; igranje smanjuje stres, osigurava zajedničke aktivnosti; služi skretanju pozornosti
– organizirati i podržavati – djeci je potrebna rutina i struktura, rituali pri obroku i odlasku na spavanje, predvidljivost dana; kako biste bili odsljedni važno je dogovarati se i nadopunjavati s partnerom
– pružiti djeci da čim više borave na zraku – brojne dobrobiti tjelesnih aktivnosti.