Organizacija sobe dnevnog boravka u vrtiću

Pri promišljanju organizacije prostora za djecu nužno je krenuti od potreba, sigurnosti i interesa djeteta. Prostor mora biti prohodan, centri organizirani na način da potiču interakcije djece, materijali uvijek dostupni djetetu (osim materijala koji mogu ugroziti sigurnost djeteta).

Velika je razlika u opremanju sobe dnevnog boravka djece jasličke i djece vrtićke dobi, stoga uvijek treba uzimati u obzir dobnu primjerenost sadržaja, visinu namještaja te sigurnost sadržaja i materijala koje nudimo. Na primjer: namještaj se razmješta po sobama na način da djeca u jasličkim skupinama imaju najniže police i ormare kako bi mogli dosegnuti didaktiku, materijale i pribor (iznimka: pobrinuti se da materijali namijenjeni aktivnostima koje iziskuju konstantan nadzor odgojitelja budu odgojitelju pri ruci, a izvan dohvata djece – na višim policama, primjer: sitni materijali koje dijete može progutati, određeni likovni pribor i slično). Također, kada promišljamo o prikladnosti, prilagođenosti centara dobi djeteta, jasno nam je da nema potrebe da centar u kojem se nalaze poticaji za razvoj predčitačkih/predpisačkih aktivnosti u sobama jasličkih skupina bude opremljen jednako bogato kao u sobama vrtićkih skupina. U jasličkim skupinama, slova i brojevi djeci mogu biti ponuđeni samo kao vizualni ili taktilni podražaj (npr. taktilne ploče u obliku slova), ali nemaju većeg značenja u ovoj dobi. U vrtićkoj skupini (naglasak na stariju skupinu) takav centar trebao bi biti dobro opremljen raznovrsnim materijalima za stjecanje predčitačkih i predpisačkih vještina kao pripremu za školu, dok u jaslicama postoje brojni drugi centri primjereniji za dob i sposobnosti djece (uglavnom senzomotorički jer razvijaju osjetila djece od najranije dobi), npr. glazbeni kutić u kojem dijete od najranije dobi može slušati, istraživati, razlikovati, proizvoditi različite zvukove/melodije (rana spoznaja, percepcija…).

U organizaciji centara aktivnosti važno je uzimati u obzir i blizinu te tematsku povezanost određenih centara tj. da centri koji su bliže smješteni budu i tematski povezani ukoliko je to moguće ili da razdvojimo „tihe“ (centar osame, knjižnice) od „glasnih“ centara (glazbeni centar, prometni centar). Primjeri:

  • obiteljski kutić: može se nadovezati na kutić liječnika, frizera, presvlačenja, pošte, tržnice/dućana, majstorski, pekare…
  • kutić brojeva i slova: nadovezuje se na kutić slikovnica, kutić društvenih igara
  • likovni kutić: obavezno u blizini sanitarnog čvora, dobro osvijetljen…

Centri aktivnosti u sobama dnevnog boravka mijenjaju se tijekom pedagoške godine sukladno trenutnim interesima djece. Ukoliko uočite da su djeca nezainteresirana za sadržaje koje nudite, očito je da postoji potreba za promjenom prostora/sadržaja. Sama svjesnost odgojitelja o važnosti dobro osmišljenog prostora i kvalitetnih, zanimljivih  poticaja, prvi je korak prema podizanju kvalitete rada te stvaranju boljeg ozračja u skupini.

DOBRO OSMIŠLJEN PROSTOR POTIČE DJECU NA RAZNOVRSNE AKTIVNOSTI, IMA MANJE SUKOBA MEĐU DJECOM TE JE OZRAČJE U TAKVOM OKRUŽENJU SMIRUJUĆE, KREATIVNO I VESELO.