„Skupine u kojoj djeca brinu jedna za drugu, uče jedni druge, uče jedni od drugih, jačaju dječje samopoimanje jer svako dijete može doprinjeti skupini na svoj način.“
Larry Cuban (Stanfordsko Sveučilište)
Dobno mješovite skupine definiramo kao skupine u kojima je dobna razlika među djecom veća od jedne godine. Osnovna postavka prilikom formiranja takvih skupina je da se izbjegnu stavovi ili pretpostavke o jednakim sposobnostima djece iste dobi, jer one nisu univerzalne. Iako postoje okvirne pretpostavke karakteristika specifičnih za određenu dob djeteta, nijedno dijete ne razvija se isti tempom niti je jednakog karaktera, ponašanja, razmišljanja kao drugo dijete iste dobi. Treba biti svjestan da se djeca razlikuju i unutar kronološke dobi te da mogu puno naučiti, ne samo od svojih vršnjaka, već i od mlađe i starije djece. U dobno-mješovitoj skupini svako dijete može birati svog prijatelja za igru prema vlastitim sposobnostima, interesima i željama, a ne samo prema kronološkoj dobi.
Roditelji često brinu da će mlađe dijete u skupini sa starijom djecom biti preopterećeno i neće ih moći „pratiti“, a da će starije dijete stjecati regresivna ponašanja i nazadovati ili stagnirati u razvoju. Međutim, prema Larrju Cubanu, pregled studija koje se bave uspjesima djece u mješovitim skupinama navodi da su djeca koja su bila u dobno-mješovitim skupinama uspješnija u akademskim vještinama, imaju jače samopouzdanje, bolje razvijene socijalne vještine te bolji odnos prema vrtiću, a kasnije i školi. Ovakav raznolik sastav skupine pozitivno utječe na sva područja razvoja djeteta jer ono ima priliku stjecati različitija iskustva, a samim time i usvajati više prosocijalnih ponašanja nego u homogenoj skupini. Atmosfera je prirodnija i više nalik stvarnom životu, a djeca su spremnija doći u vrtić.
Dobrobiti dobno mješovitih skupina
| ZA MLAĐU DJECU | ZA STARIJU DJECU |
| više su društveno aktivna i više komuniciraju sa starijom djecom nego bi inače | pomažu mlađoj djeci i poučavaju ih, pri čemu uče preuzimati odgovornost |
| radije uče od starije djece nego od vršnjaka | poučavaju mlađu djecu radije nego vršnjake |
| pokazuju zrelije i sofisticiranije oblike igre nego u vršnjačkim skupinama | poboljšavaju svoje socijalne vještine na način da organiziraju igru za mlađe (objašnjavaju im pravila, predlažu aktivnosti i rješenja…) |
| lakše razvijaju socijalne i komunikacijekse vještine (uče promatranjem starije djece – rješavanje sukoba, pristojno ponašanje, briga o sebi, komunikaciju prilagođavaju onome kome se obraćaju….) | razvijaju osjećaj empatije i brige o drugima kroz promatranje mlađih u problemskim situacijama te pomaganje u istima |
| starija djeca su im uzor i pozitivan utjecaj na razvoj govora | razvijaju sklonost cijenjenja individualnosti osobe, a ne dobi ili spola |
| mlađoj djeci je lakše boraviti u mješovitim skupinama jer starija djeca najčešće iniciraju igru i uključuju ih u istu. | budući da starija djeca najčešće iniciraju igru i uključuju mlađe u istu, stječu osjećaj odgovornosti i samostalnosti, rast samopouzdanja, istovremeno utvrđuju svoje znanje |
| promatrajući i sudjelujući u igri sa starijom djecom, igra mlađe djece postaje zrelija nego što bi to bila u vršnjačkoj skupini | starija djeca razvijaju bolju samoregulaciju ponašanja kada objašnjavaju pravila ili mlađu djecu podsjećaju na ista jer ih tada utvrđuju i sama ih više poštuju. |
| postaju svjesna razlika i karakteristika druge djece vezanih uz dob te prema tome prilagođavaju svoja očekivanja – sukladno tome, potiče se prosocijalno ponašanje i podizanje socijalne svijesti: empatija, pomaganje, dijeljenje, suradnja, razmjena stvari, čekanje na red… | |
| manje je sukoba jer u mješovitim skupinama mlađa djeca nisu percipirana kao prijetnja te starija djeca za njih imaju više razumijevanja | |
| pružamo im mogućnost biranja prijatelja prema interesima, a ne samo po dobi |
Brojne su i dobrobiti uključivanja djeteta s teškoćama u dobno mješovitu skupinu. Dijete će, u takvoj skupini, lakše pronaći prijatelja koji će odgovarati njegovom stupnju razvoja, mogućnostima, sposobnostima i interesima. Od starije djece može očekivati pomoć i podršku te lakše stjecanje socijalnih vještina. U dobno mješovitoj skupini moći će uvidjeti još veći spektar različitosti među djecom te stav da razlike treba poštivati, uvažavati i prihvaćati što može doprinijeti motivaciji za druženjem i upoznavanjem novih prijatelja. Može se reći da dobno mješovita skupina pretpostavlja lakše uvjete i atmosferu za uspostavljanje prijateljskih odnosa.
Odgojitelj ima vrlo važnu ulogu u organizaciji i planiranju rada u dobno mješovitoj skupini. Za njega je to puno veći izazov od planiranja rada u homogenoj skupini jer kod planiranja mora uzeti u obzir veliki raspon sposobnosti, interesa i karakteristika djece, a pri tome bi potrebe svakog djeteta trebale biti zadovoljene. (Primjer 1: jednostavna igra memory – mlađa djeca mogu igrati s manjim brojem kartica i jednostavnijim ilustracijama/pojmovima, a stariji s kompleksnijim pojmovima i većim brojem kartica. Primjer 2: aktivnost: Što pluta/tone? – mlađa djeca mogu stavljati različite predmete u vodu, a starija u tablici bilježiti što pluta/tone.). Rad u dobno-mješovitim skupinama najbolje je organizirati u manjim grupama (kroz centre aktivnosti) u kojima nudimo različite primjerene poticaje s obzirom na interese djece. Organiziranjem rada u grupama (po centrima aktivnosti) potičemo suradničko učenje djece uz poštivanje međusobne različitosti i individualnosti.