Ciljevi:
- osvijestiti zahtjevnost posla, zadaće, osijećaje – asocijacije
- objasniti definiciju stresa, identificirati zajedničke izvore stresa, moguće posljedice
- statističkim podacima ukazati na sveprisutnost stresa
- objasniti vezu između misli, ponašanja i emocija
- dati pregled tehnika relaksacije.
1. AKTIVNOST
Odgojitelji formiraju dva kruga i međusobno si dodaju lopticu. Svatko tko uhvati lopticu ima zadatak reći jednu asocijaciju na ”profesionalne zahtjeve rada odgojitelja” te baciti lopticu dalje (aktivnost traje dok svatko ne kaže barem jednu asocijaciju).
Voditelj zapisuje asocijaije na flipchart te kasnije zajedno grupiraju asocijacije u četiri kategorije: ponašanja djece, suradnja s roditeljima, radni uvjeti i međuljudski odnosi..
Rasprava:
Kako se osjećate po pitanju svih navedenih zahtjeva?
Kroz raspravu rangiraju najmanje zahtjevne do najzahtjevnijih zahtjeva rada.
2. AKTIVNOST
Što je stres?
Stres je stanje koje nastaje kada smo suočeni s događajima koje smatramo prijetećima za vlastitu dobrobit ili kada smo u situacijama koje od nas traže ulaganje posebnog napora kako bismo udovoljili postavljenim zahtjevima. Dakle, sve ono što prepoznajemo kao neposrednu opasnost, povredu, gubitak, prijetnju ili izazov, u nama automatski izaziva jaki emocionalni doživljaj nakon kojega slijedi prirodna reakcija našega organizma.
Što može biti uzrok stresa? à pitanje sudionicima
Uzrok stresa može biti svaki fizički, psihički ili socijalni poticaj (stresor) koji pojedinca dovodi u stanje stresa. Fizički stresori: izloženost jakoj buci, vrućini i hladnoći, prirodnim nepogodama, nedostatku podražaja i prostora za rad. Psihološki stresori: izloženost raznim međuljudskim sukobima, preopterećenost poslom, psihološki konflikti i frustracije. Socijalni stresori: loš društveni položaj, odgovornost za druge ljude.
Stres na poslu odgojitelja: osjećaj nemogućnosti da iskoriste svoje vještine i sposobnosti, napetosti u odnosu ili komunikaciji sa suradnicima/nadređenima, previše zahtjeva u premalo vremena, preveliki broj djece u skupini, osjećaj nedostatka kontrole nad obavljanjem posla, specifičnosti određene djece, malo prilika za profesionalni napredak, osobne brige (obitelj, zdravlje, financije).
Do čega stres dovodi? (dati kategorije pa pitati sudionike da navedu simptome u svakoj)
1) Kognitivni problemi: teškoće s pamćenjem, koncentracijom, neprestana briga
2) Emocionalni problemi: preplavljenost osjećajima, nervoza (“kratki fitilj”), nemogućnost opuštanja, loše raspoloženje, strah
3) Fiziološki problemi: lupanje srca, bol u prsima, česte prehlade/bolesti, glavobolje i vrtoglavica, ubrzano disanje, mučnina, želučani problemi, znojenje ruku, povišena temperatura, drhtanje ruku, tikovi
4) Ponašajni problemi: umanjen ili povećan apetit, nervoza, teškoće sa spavanjem, povlačenje u sebe, nezainteresiranost, agresivnost, pretjerana konzumacija alkohola…
3. AKTIVNOST
Sudionicima se podijele primjeri stresnih situacija na papirima. Sudionici su podijeljeni u 3 grupe, diskusija unutar grupe traje okvirno 5 minuta. Svaka grupa izlaže svoju situaciju i zaključke (kako situacija na njih djeluje i kako se s njome nose, kakve osjećaje u njima izaziva i zašto…).
Na emocije ne možemo utjecati no na misli i ponašanja možemo.
Začarani krug: (negativni obrasci razmišljanja: „crno-bijelo“ razmišljanje (sve ili ništa), prerano ili emocionalno zaključivanje, tvrdnje ”trebala bih”, pregeneraliziranje, katastrofiranje, personalizacija (egocentrično razmišljanje) à sniženo raspoloženje i emocije à pasivnost i izbjegavanje ljudi.
Stres proizlazi iz naše percepcije određene situacije – tehnički, sama situacija nije stresna već ju naša percepcija čini takvom.
4. AKTIVNOST
Navodimo neke metode opuštanja u stresnim situacijama, objašnjavamo kako se provode te sudionike vodimo kroz svaku vlastitim primjerom:
1) Vođena vizualizacija
2) Progresivna mišićna relaksacija
3) Sistematska desenzitizacija.
Bitno je znati da svaki čovjek, iako ne može izbjeći stresne situacije, može povećati vlastite šanse za što bržim, boljim i bezbolnijim načinom suočavanja s njima. Stres je nemoguće eliminirati ili izbjegavati u potpunosti, ali prateći svoje ponašanje, reakcije i situacije koje uzrokuju najviše stresa, možete ga staviti pod kontrolu.
Svaki čovjek ima svoju, vlastitu granicu nakon koje stres počinje djelovati na njegove doživljaje i ponašanje. Neki mogu podnijeti veću količinu stresora, dok je kod drugih tolerancija na stres niža – prepoznati svoju granicu!
Postoje razlozi zbog kojih je stres dobar i različiti načini na koje nam pomaže da ostvarimo svoj potencijal i budemo što uspješniji. Radi se o umjerenim i zdravim količinama stresa, koje traju kratko te nakon kojih slijedi opuštanje i smirivanje à hormon stresa izoštrava um, memoriju i osjetila kada je to najpotrebnije te utječe na produktivnost.