Proces prilagodbe

Ivana Popek

Ciljevi radionice:

– upoznati roditelje s najčešćim situacijama, ponašanjima, očekivanjima tijekom procesa prilagodbe

– osvijestiti vlastita vjerovanja/stavove koji mogu otežati proces     prilagodbe te ponuditi alternative

  1. Aktivnost:

Voditeljice pozivaju roditelje da se smjeste u stolice postavljene u krug pa se predstave. Najave temu radionice pa zamole roditelje da se svatko predstavi na način da kaže svoje ime te ime i dob svojeg djeteta, navede ono što najviše voli kod svojeg djeteta (specifičnu karakternu osobinu, interes, naviku…). Nakon što se svaki roditelj predstavi, slobodni su dati komentare i dojmove.

  • Aktivnost:

Roditelji ustanu i formiraju krug te dobiju uputu da se dodaju lopticom na način da roditelj kod kojeg je loptica treba brzo reći prvu asocijaciju na riječi “adaptacija/prilagodba djeteta na vrtić”. Aktivnost traje dok svaki roditelj u krugu ne kaže svoju asocijaciju. Paralelno s tom aktivnošću, voditeljice zapisuju asocijacije na flipchart papir, a nakon završene aktivnosti čitaju ih zajedno s roditeljima te sumiraju koje su najčešće. Roditelji po želji mogu komentirati.

  • Aktivnost:

Voditeljice zamole roditelje da svatko ukratko iznese i verbalizira svoje očekivanje od radionice – “zašto je odlučio doći na radionicu, što ga najviše zanima, što bi htio naučiti, koje bi stavove želio preispitati ili potvrditi, koja bi iskustva želio podijeliti”. Nakon toga voditeljice sažimaju i osvještavaju primarnu potrebu/emociju/brigu roditelja.

  • Aktivnost:

Roditelji se dijele u grupe od tri ili četiri člana te svaka grupa izvlači papiriće s pitanjima:

* Koje je reakcije djeteta moguće primjetiti u periodu adaptacije?

* O čemu ovisi kako će se dijete ponašati za vrijeme perioda adaptacije?

* Kako ja kao roditelj mogu svom djetetu olakšati proces prilagodbe prije polaska djeteta u vrtić?

* Kako ja kao roditelj mogu svom djetetu olakšati proces prilagodbe kad dijete krene u vrtić?

* Zašto je pogrešno ostaviti dijete u skupini/u igri bez pozdrava?

* Kako odgojiteljice mogu pomoći mom djetetu u procesu adaptacije?

* Zašto je važno ostvariti dobar kontakt s odgojiteljem?

Nakon 10 minuta grupnog rada, grupe odabiru predstavnika koji će pročitati odgovore i ideje svoje skupine. Voditeljice zapisuju pročitano na flipchart papir i grupiraju najčešće odgovore roditelja.

Voditeljice potiču raspravu i iznose stavove struke o razvojnim karakteristikama, uobičajenim reakcijama djece i adekvatnim postupcima odraslih u kontekstu stresa koji doživljavaju svi uključeni u proces prilagodbe – djeca, roditelji i odgojitelji:

  • Prilagodba ovisi o dobi djeteta, osobnosti, privrženosti između roditelja i djeteta, prethodnim iskustvima odvajanja, stavovima roditelja i okoline prema vrtiću, redovitosti dolaženja…
  • Postoje individualne razlike u reakcijama i trajanju prilagodbe – važna je izmjena informacija između roditelja i odgojitelja.
  • Moguće reakcije su tjelesne, emocionalne ili ponašajne: plač pri dolasku ili za vrijeme boravka u skupini, pasivnost, protestiranje, regresija, odbijanje jela ili spavanja, distanca od matičnog odgojitelja ili potpuna orijentacija na njega, odvajanje od druge djece u skupini, odbijanje aktivnosti i igračaka, čvrsto držanje prijelaznog objekta (duda, igračka, gaza), agresija usmjerena prema odgojitelju ili drugoj djeci zbog ljutnje i bespomoćnosti.
  • Primjereni postupci koji mogu olakšati prilagodbu: pravovremena priprema djeteta na vrtić (šetnja i obilazak vrtića, opisivanje vrtića s veseljem te iznošenje vlastitih pozitivnih iskustava, upoznavanje odgojitelja, prije polaska u vrtić povremeno ostaviti dijete na čuvanju kod poznate osobe te ga privikavati na povremene odlaske uz sigurnost da ćete se vratiti), pozitivan stav roditelja prema vrtiću (“vrtić je mjesto gdje ima puno igračaka i djece“, “vrtić je mjesto u kojem odgojitelji znaju mnogo zanimljivih igara“), ne plašiti dijete vrtićem (npr. “ako budeš zločest ići ćeš u vrtić, u vrtiću ćeš morati sve pojesti” i sl.), povjerenje roditelja u odgojitelje, donošenje prijelaznog objekta uz koji će se dijete moći umiriti, boravak s djetetom prvih nekoliko dana u skupini, redovito i svakodnevno dovođenje djeteta u vrtić kako bi steklo povjerenje u roditelja i odgojitelja te što brže prepoznalo slijed radnji.
  • Kada roditelj ostavlja dijete u vrtiću, treba definirati količinu vremena koju će dijete provesti samo, bez roditelja (npr. “…idem kupiti novine; idem na posao” i sl.) u terminima koji su djetetu razumljivi, naglasiti potpunu vjerojatnost svog povratka (“kad to obavim, vratit ću se po tebe“), navesti odgojitelja kao osobu koja će se brinuti o djetetu (“teta će te čuvati dok se ja ne vratim“), definirati aktivnosti u koje se dijete može uključiti za vrijeme boravka u vrtiću (“ti se igraj s kockama dok se ja ne vratim po tebe“), kratko se opraštati s djetetom bez zadržavanja ispred skupine ili u dvorištu vrtića.