Ciljevi:
– osvijestiti pozitivne i negativne utjecaje medija na djecu
– osvijestiti važnost uloge roditelja u nadzoru sadržaja medija te vremena provedenog uz medijske sadržaje
1. aktivnost:
– predstavljanje u krugu, roditelj kaže svoje ime i ime svog djeteta, djetetovu omiljenu emisiju na televiziji
– rasprava o izboru dječjih emisija – koje su primjerene, a koju nisu i zašto – nasilje, lažna predodžba, standardi, očekivanja, izvrnuta stvarnost…)
2. aktivnost:
– roditelji imaju zadatak zamisliti jedan događaj, anegdotu ili uspomenu iz vlastitog djetinjstva vezanu za prijatelje i igru tj. aktivnost koja se odvijala vani tijekom boravka na zraku (tko želi može svoje iskustvo podijeliti s ostalima)
– osvrt (usporedba koliko se tehnologija koristila prije te koliko sad djeca borave na zraku – mijenja se stil i brzina života, razvoj tehnologije… unatoč tome, mediji mogu biti korisni i praktični te pomoći u razvoju djece)
3. aktivnost:
– svaki roditelj dobije crveni i zeleni papirić, podiže zeleni ako se slaže s tvrdnjom koju ćemo pročitati, a crveni ako se ne slaže. Nakon svake pročitane tvrdnje i podizanja papirića, voditeljice objašnjavaju točnost ili netočnost tvrdnje.
1. Kvaliteta zajedničko provedenog vremena s djetetom je važnija od kvantitete.
DA, samo vrijeme provedeno s djecom nije nužno i kvalitetno, a vrijeme pred računalom i TV-om može biti vrlo kvalitetno.
2. Zaposlene majke u prosjeku provode 19 minuta dnevno brinući se o svojoj djeci.
DA, UK istraživanje – još 16 minuta im je to sekundarna aktivnost (paralelno uz kupanje, hranjenje i slično).
3. Gledanje nasilnih sadržaja i agresivno ponašanje su povezani.
DA, jako su važne karakteristike djeteta i obitelji koje to mogu maksimalno umanjiti. Važno je zajedničko gledanje TV-a, razgovaranje i velika uloga roditelja koji djetetu pomogne u razlučivanju što je stvarnost, a što mašta (česti nasilni elementi i u crtanim filmovima – roditelji bi trebali pogledati crtani film prije nego ga pokažu djetetu!)
4. Troje od četvero djece odabere čokoladice, odjeću i igračke prema sugestijama iz TV reklama.
DA, važan je utjecaj reklama zbog dječje naivnosti i doslovnog prihvaćanja poruka, stavova i vrijednosti iznesenih u reklamama.
5. U redu je držati TV u djetetovoj sobi.
NE, jer roditelj tada nema kontrolu. Često odrasli kažu da djeca lakše zaspe uz TV što je pogrešno. Talijansko istraživanje pokazalo je da 35% djece 4-11 godina ima TV u svojoj sobi – moguća posljedica: teškoće sa spavanjem, djeca ne spavaju dovoljno, nemirna su, teško zaspu, nesanica.
6. Nema ništa loše u tome da je TV ukjlučen za vrijeme ručka, igre i drugih obiteljskih aktivnosti.
NE, trebao bi biti uključen samo kad se gleda jer djeca čuju, na svjesnoj ili nesvjesnoj razini, poruke koje TV program šalje, a to se onda ne prorađuje budući da TV u tom trenutku nije glavna aktivnost kojom se obitelj bavi.
7. Scene i prizori u dječjim crtanim filmovima pojavljuju se i mijenjaju velikom brzinom, boje su jake i agresivne, pokrete likova prate vika, buka i pucnjevi.
DA, to je veliki problem i može imati dugoročnu posljedicu na pažnju i koncentraciju djeteta.
8. Za djecu od 2-3 godine računalo nije primjereno.
DA, tek kasnije se preporuča korištenje računala, nakon treće godine i to okvirno po 10 min (s povećanjem za dodatnih 10 minuta za svaku godinu života). Računalo treba biti na vidljivom mjestu kako bi roditelj mogao pratiti što dijete radi (odnosi se i na laptope, tablete i mobitele), i kakvim se sadržajima bavi (edukativne igre, nikako društvene mreže).
4. aktivnost:
– roditelji se dijele u grupe po tri roditelja i pišu na predložak pozitivne strane (1) TV-a i (2) računala, mobitela
– svaka grupa ukratko čita svoje argumente
– naglašavamo ono što se više puta ponovilo te dodajemo ukoliko nije na popisu:
à pozitivan utjecaj: bogatiji vokabular, zapažanje boja, prepričavanje radnje, vedro raspoloženje,
à negativan utjecaj: neprimjereni rječnik, usvajanje borilačkih vještina i neprimjerenog načina sukobljavanja uslijed oponašanja likova (učenje po modelu).
Zaključak: Postoje i pozitivne i negativne strane svakog medija, a nemoguće je očekivati i nije realno od djece tražiti da uopće ne gledaju TV ili igraju video-igrice. Međutim, o svemu treba promišljati. Iako se naizgled gledanje TV-a čini bezazlenim – postoje opasnosti; kada je moguće, tehnologiju treba zamijeniti zajedničkom igrom, pričom ili boravkom na zraku