Otkad moderna prehrambena industrija lansira sve više gotovih jela na tržište, s argumentom da je priprema takve hrane brza i jednostavna, u današnje doba u kojem smo pretrpani svakidašnjim obavezama, sve više ima i problema s pretilošću djece. Iako je upravo to razlog pretilosti u većini slučajeva, a veže se najčešće i s prekomjernim količinama hrane, kvalitetom hrane i premalo kretanja, moramo biti svjesni da postoje i mnogi drugi razlozi za prekomjernu težinu: genetski, društveni, kulturološki i psihološki.
Budući da se vrlo malo, gotovo nimalo, tretmana za mršavljenje koji su se pojavili na tržištu, pokazalo djelotvornima samo kratkoročno, to prvenstveno znači da postoji dublji problem, problem koji treba riješiti unutar obitelji, uz informacije i pomoć stručnjaka.
Kada se radi o nasljednom faktoru ili bolesti metabolizma, roditelji imaju vrlo jednostavan zadatak koji nije tako jednostavno provesti: pomoći djetetu da razvije pozitivnu samosvijest o svom izgledu. Radi se o višegodišnjem procesu koji traži da roditelji priznaju da djetetu njegovo tijelo predstavlja pravi problem koji se ne može eliminirati uz pomoć ljubavi i pohvale djeteta ili pak kritikom osoba koje se djetetu rugaju. Važno je da roditelji budu aktivni, zainteresirani za djetetove sposobnosti, talente i ograničenja kako bi spriječili da dijete stvara sliku o sebi utemeljenu samo na svom višku kilograma. Isto tako, važno je i da borba protiv težine otpočetka bude djetetov osobni izbor, budući da postoji velika mogućnost da se ne radi samo o promjeni prehrambenih navika već i o promjeni stava prema sebi i životu.
Kako otkriti što zapravo stvara problem?
Iako smo djetetu uvijek pružali najbolje od sebe u životu i štitili ga od svega, čini se da dijete ipak ima problem koji nitko nije mogao vidjeti prije. Prvenstveno, potrebno je sagledati djetetov život u obitelji sve do danas te se pritom ne koncentrirati na neke specifične probleme s kojima se dijete susrelo već na ličnost djeteta i načine na koje se nosi sa životom. Kako biste to ustanovili možete si postaviti brojna pitanja poput: Kako je dijete od najmlađe dobi reagiralo na bol i frustracije – je li se samo borilo dok roditelji nisu ustanovili da nešto nije u redu ili je privlačilo pozornost željeći da ga se automatski utješi? Kako su se roditelji nosili s takvim situacijama – nervozno, očajno, zabrinuto ili samopouzdano, hrabro? Koju ulogu u obitelji ima hrana – sporednu ili ju povezujemo s ugodom, zajedništvom/neugodom, problemima? Koliko su se roditelji trudili oko djetetove prehrane? Je li hranjenje bilo ugodno ili neugodno iskustvo? Kakav odnos dijete ima s drugom djecom? Voli li razgovarati o drugoj djeci? Govori li otvoreno o svojim problemima? Kako se roditelji nose s njegovim problemima?…
Drugi korak je definirati cilj, što želimo postići? Želimo li se zajedno s djetetom usredotočiti da što prije skine višak kilograma pod svaku cijenu ili da postepeno postigne stabilniju tjelesnu težinu? Rizik usmjeravanja na brzo gubljenje kilograma podrazumijeva da se ne koncentriramo na dijete kao osobu već na njegovu težinu te ako nismo pažljivi, to se može razviti u vrstu nenamjernog/nesvjesnog zlostavljanja u kojem se dijete neprestano loše osjeća.
Treba se i zapitati koliko je dijete spremno, sposobno, emocionalno i psihički jako da u ovaj proces uključimo i njegovu osobnu odgovornost. Možemo li mu vjerovati da će donijeti pravu odluku za sebe i svoj život? Možemo li mu prepustiti takvu odgovornost? Bolja je opcija da zajednički osmislite plan djelovanja uz poštivanje djetetovih želja i osjećaja da shvati da ste mu podrška i partner na ovom putu. Ukoliko se dogodi da dijete povremeno posrne i odluči pojesti sve što mu se nađe u blizini, važno je ne reagirati burno i djelovati optužujućim, osuđivajućim tonom i akcijama. Bolja opcija je situaciju okrenuti na humor i pustiti dijete da samo odluči hoće li nastaviti jesti. Dijete učimo osobnoj odgovornosti dajući mu na izbor da donosi razumne i nerazumne odluke.
Kroz cijeli proces, ključno je biti podrška u djetetovu odnosu prema prijateljima, djevojkama/dječacima, sportu i odjeći. Pri tome treba paziti da naša briga i bol ne preuzmu čitavi proces jer dijete mora dobiti mogućnost da napreduje na onaj način i onom brzinom koja njemu odgovara. Budući da se okolina prema pretilom djetetu najčešće odnosi samo prema njegovoj težini,a ne osobi, najbolja podrška djetetu je da vi ne činite isto.