Velik broj djece već u najranijim godinama poželi kućnog ljubimca, međutim to nije odluka koju roditelji trebaju shvaćati olako. U obzir treba uzeti brojne čimbenike kao što su npr. prostorni uvjeti te vrijeme koje možemo i voljni smo posvetiti još jednom članu obitelji, ali i definirati tko će imati najveću odgovornost u brizi za ljubimca. Usprkos entuzijazmu djeteta kad je nabava kućnog ljubimca u pitanju, moramo biti svjesni da je to velika obaveza i odgovornost koja traži brojne kompromise i promjene u dosadašnjem načinu života.
Kod donošenja odluke o uvođenju kućnog ljubimca u obitelj treba voditi računa o nekoliko čimbenika, osim već spomenutih:
- Odabir primjerenog kućnog ljubimca s obzirom na uvjete koje mu možemo pružiti (prostorno, vremenski, fizičke potrebe…)
- Informiranje o životnom vijeku određenog kućnog ljubimca
- Procjena mogućnosti interakcije sa životinjom (mačka ili pas u odnosu na akvarij s ribicama)
- Informiranje o postojećim alergijama članova obitelji na određene vrste (uglavnom njihovu dlaku)
- ….
Dobrobiti bavljenja djeteta kućnim ljubimcem
Kako pripremiti dijete na dolazak kućnog ljubimca?
- Djetetu dati do znanja da ćete se zajedno s njim brinuti o kućnom ljubimcu tj.da će imati vašu podršku, ali da je nužno da dijete preuzme odgovornost, osvijestiti koja su točno zaduženja i jasno raspodijeliti zaduženja brige o ljubimcu. Podjela zaduženja najviše ovisi o dobi tj.sposobnostima djeteta. Kako bi se lakše definiralo, a i pridržavalo dogovorenih zaduženja roditelj može s djetetom izraditi kalendar ili raspored zaduženja te ga izvjesiti na frižider, zid ili vrata da služi kao svakodnevni podsjetnik.
- Objasniti osnovna pravila ponašanja prema kućnom ljubimcu kako bi se izbjegle potencijalno opasne situacije (prema životinjama biti nježan, miran i tih, ne ih previše uzbuđivati, ne unositi im se u lice, ne ljubiti ih, dati im mogućnost da se maknu od djeteta kada to žele, ne dirati ih dok jedu ili spavaju ili su bolesni, ne vuči ih za uši ili rep…)
- Definirati što će kućni ljubamac jesti, u kojim količinama i u koje vrijeme.
- Definirati gdje će kućni ljubimac spavati, u kojim prostorima smije ili ne smije boraviti (ukoliko se radi o ljubimcu koji se može slobodno kretati prostorom).
- Definirati koliko često će ići u šetnju (ako se radi o npr.psu), tko će ga voditi veterinaru i tko če čistiti nered i pospremati za kućnim ljubimcem.
Što još treba uzeti u obzir?
Treba uzeti u obzir da se osjećaj odgovornosti kod djeteta ne razvija preko noći već da je to proces koji dijete prolazi stjecanjem iskustva u konkretnim situacijama. Stoga roditelj može očekivati da će morati djetetu biti podrška, ohrabrivati ga, usmjeravati, možda i podsjećati na obaveze u početku dok dijete u njima ne stekne naviku. S druge strane, može se dogoditi da dijete bude oduševljeno ljubimcem te mu u početku bude zanimljiv kao i briga o njemu međutim taj se osjećaj može s vremenom promijeniti, a djetetu dosaditi dogovorena zaduženja. To se najčešće događa kad su djetetu dodijeljena neprimjerena zaduženja u kojima ne stječe osjećaj kompetentnosti već ga njegova nemogućnost zadovoljavanja potreba ljubimca frustrira. Tu je važna uloga roditelja koji treba procijeniti koja su zaduženja primjerena (a u kojima će mu i sam u početku pomagati), kontinuirano dijete poticati na brigu, hvaliti ga kad dobro odradi svoje zaduženje te s vremenom proširivati opseg zaduženja kako dijete raste i sazrijeva dok ne bude u stanju u potpunosti preuzeti brigu.
Roditelj, tj. njegova uloga u dobroj pripremi djeteta na kućnog ljubimca kao i njegov uzorit primjer ključni su za izgradnju kvalitetnog odnosa između djeteta i kućnog ljubimca. Važno je da roditelj bude dobar uzor jer kao i u ostalim aspektima života dijete će svoj odnos prema životinjama graditi prema primjeru roditelja pa nastojte da taj odnos od početka bude odnos pun nježnosti, požrtvovnosti i ljubavi.
„Za mene kuća ili stan postaju dom kada dodate jedan set od četiri noge, sretan rep i onu neopisivu mjeru ljubavi koju nazivamo psom.“
Roger Caras