Cilj: – osvijestiti profesionalnu ulogu na radnom mjestu
– osvijestiti važnost komunikacije
– naučiti i uvježbati osnovne komunikacijske vještine
Osnovno o komunikaciji
Svi okvirno znamo što pojam komunikacije znači, ali znamo li svi koliko je komunikacija važna?
Jesmo li svjesni da nismo izolirane osobe i da bismo kvalitetno obavljali svoj posao, moramo komunicirati s drugima oko nas? Čak i kad ne razmijenjujemo riječi/rečenice, jesmo li svjesni da svejedno komuniciramo s drugima? (neverbalno)
Neverbalna i verbalna komunikacija
Oko 7% emocionalnog značenja komuniciramo verbalno, 38% paraverbalno, 55% neverbalno.
Što je sve neverbalna/paraverbalna komunikacija? Ton i boja glasa, izraz lica, stav tijela, organizacija vremena. Ta vrsta komunikacije zamjenjuje i nadopunjava verbalnu komunikaciju ili je pak u suprotnosti s njom.
Aktivnost 1:
Što mislite, kojim informacijama više vjerujemo, verbalnima ili neverbalnima? “Kako si? Dobro.” – primjer dočarati jednom s okrenutim leđima sugovorniku te drugi put potkrepljujući verbalno izrazom lica.
- kratka rasprava
Aktivnost 2:
Kako funkcionira verbalna komunikacija?
“Pokvareni telefon” – 5 sudionika izađe iz sobe, pročita se priča ostalim sudionicima. Kad završi priča, petero sudionika koji su izašli iz sobe, mogu se vratiti te im jedan od sudionika koji je slušao priču prepričava istu. Zatim, netko drugi prepričava priču, dok drugi slušaju.
Zajednički se raspravlja o tome je li priča identično ispričana, jesu li spomenuti svi detalji ili je nešto nadodano/ispušteno, izmijenjeno.
Kako spriječiti situacije u kojima se informacije „iskrivljuju“?
S obzirom da velika većina konflikata proizlazi iz loše komunikacije, važno je stalno raditi na njezinu unaprjeđenju. Najvažnije je slušati osobu koja priča. Naime, mnogo ljudi razmišlja o tome što će reći ili o nečemu sasvim drugome dok slušamo drugu osobu – samo imamo osjećaj da znamo što druga osoba govori. Vrlo je važno obratiti pozornost na poruke koje su očite, ali i na poruke koje dolaze “ispod”, skrivene od doslovnog značenja.
Vještine dobrog slušanja zovemo “aktivno slušanje“.
Parafraziranje – kada nekoga slušamo, posebno ako to dugo traje ili nismo 100% sigurni u to koliko smo razumijeli, najbolje je “vratiti” sugovorniku ono što smo čuli i razumijeli – provjeriti; podrazumijevanje znači nerazumijevanje.
Reflektiranje – suočavanje s emocionalnom porukom onoga što nam osoba govori.
Sukobi su normalan dio života i ne treba bježati od njih jer su prilika da se odnos produbi. Izbjegavanje razgovora o teškim temama ili nagomilavanje nesuglasica samo opterećuje odnos i prije ili kasnije dovodi do njegova narušavanja ili nestajanja. Dakle, kako sukobe iskoristiti pozitivno?
– usmjerite se na problem, a ne na osobu
– ako ste previše uzrujani odaberite drugi trenutak za razgovor, izljevi bijesa nisu konstruktivni i tada ne možete kvalitetno komunicirati
– razgovarajte nasamo
– izbjegavati pitanje “zašto” jer djeluje optužujuće
– koristite “ja” poruke („Ja se osjećam…“ ili „Ja bih voljela…“) umjesto “ti” poruka (“Ti si takva…”) koje također djeluju optužujuće
– pokušajte biti empatični, shvatiti situaciju kakvom je vidi osoba koja nam govori, a ne kako je mi vidimo
– kada želimo nekome uputiti kritiku, dobro je ponekad reći dvije pozitivne stvari prije nego što kažemo nešto negativno djeluje „ublažavajuće“.
Aktivnost 3:
Kako biste kolegi/ci mogli prenijeti sljedeće informacije?
To nije moj posao.
U jelo ne ide toliko povrća.
Nisi vratio auto u voznom stanju.
Pristojna komunikacija i riječi: „Hvala“, „Molim“, „Izvoli“, „Oprosti“, nikad nisu naodmet.