Djeca su po prirodi egocentrična te se ravnaju prema svojim željama i osjećajima. Kako bismo ih naučili da uvažavaju druge, prepoznaju i cijene tuđe želje i osjećaje, moramo im pomoći da razviju prosocijalne vještine – suradnja, pomaganje, nenasilno rješavanje sukoba i slična ponašanja. Kako bi bila u mogućnosti dijeliti, djeca trebaju snažnu povezanost te ljubav i toplu dobrodošlicu u svojoj okolini. Kada dijete osjeća bliskost i emotivnu sigurnost, neće biti tužno ako ne dobije odmah nešto što želi.
U dobi od dvije godine djeca tek postaju svjesna da i drugi imaju osjećaje koje je moguće povrijediti ružnim postupcima. Kako bi djeca znala dijeliti ona prvo moraju naučiti poštovati osjećaje drugih ljudi oko sebe. Dijete je u mogućnosti jasno pokazivati ponašanja usmjerena na druge tek kada je uspostavilo jasan pojam o sebi odnosno kada je postalo svjesno sebe i drugih kao odvojenih bića. Iako i u ovom području postoje individualne razlike, to se obično događa krajem druge godine života. Ne željevši dijeliti, ne pokazuje sebičnost, već to čini kako bi jasnije odredilo granicu između sebe i svijeta koji ga okružuje. Takvo ponašanje posljedica je procesa uspostavljanja jasnog pojma o sebi. Dijete u svakoj prilici nastoji potvrditi svoje vlasništvo i posjedovanje. Važno je napomenuti da su iz istog razloga, prije treće godine, kontakti među djecom rjeđi i kraći, a sukobi česti.
Iako se prosocijalno ponašanje primjećuje i ranije, tek u dobi između treće i pete godine, dijete polako razvija te vještine i stječe iskustva u davanju, dijeljenju, pomaganju, no još ne pokazuje stalnost i konstantnost u takvom ponašanju. Hoće li i koliko brzo dijete usvojiti prosocijalne vještine ovisi o njegovom spoznajnom, emocionalnom razvoju te iskustvu.
Kako djecu naučiti dijeliti?
- Djeca najlakše uče od uzora – imitirajući njihove reakcije i ponašanja. Poželjno bi bilo da, od najranije dobi, roditelji dijele s djetetom te mu budu dobar primjer, a time mu i stvaraju priliku da uči iz vlastitog iskustva. Dobar primjer su i starija braća i sestre koji su već savladali vještine prosocijalnog ponašanja te također pružaju dobar uzor.
- Dijeljenje možemo prikazati zabavnim. Zajedno pospremite sobu ili podijelite slatkiš te mu recite koliko vam je bilo drago ili zabavno dijeliti aktivnost/predmet/hranu.
- Objasnite mu da posudba nekog predmeta ne znači da će druga osoba predmet zadržati zauvijek. Povremeno ga zamolite da vam posudi neki predmet, ljubazno mu zahvalite i pokažite da cijenite što posuđuje stvari te mu, nakon korištenja, posuđeno obavezno vratite.
- Razgovarajte s djetetom te mu objasnite pravila igre s drugom djecom.
- U igri s djetetom, trebamo izaći iz uloge roditelja koji popušta i daje mu sve svoje igračke čim poželi te se staviti u ulogu djetetova vršnjaka kojem bi previše bilo stalo do igre te ne bi dopuštalo da mu se igračke uzimaju. Na taj način, pripremamo dijete za realnu igru s vršnjacima, učimo ga kako će druga djeca reagirati i ponašati se u igri.
- Kada netko podijeli nešto s vašim djetetom, zahvalite mu da čuje i pohvalite gestu. Isto vrijedi i u slučaju kad ono posudi nešto drugome.
- Možete mu predložiti, u želji da utješi drugo dijete, da mu posudi svoju igračku.
- Nemojte ga prisiljavati na dijeljenje svojih stvari dok još nije na to spremno jer bi to moglo imati suprotan učinak. Radije pokušajte saznati zašto ne želi dijeliti. S vremenom će kroz razvoj i socijalizaciju shvatiti da je igra zabavnija ukoliko se ne igra samo, a ne može se igrati s drugima ukoliko ne želi dijeliti.
- Organizirajte druženje s njegovim vršnjacima. Prije druženja, dogovorite pravila. Pitajte dijete da pospremi sve igračke koje ne želi dijeliti, a one koje želi neka iznese na tepih. Na taj se način stvara dobra atmosfera i djetetu se daje da samo odlučuje o svojim stvarima čime mu se pridaje na važnosti i podiže samopouzdanje.
- Dogovorite s drugim roditeljima da djeca na druženje ponesu neku svoju igračku koju su spremna podijeliti u igri, međusobno razmjenjivati. Kada shvate da dijeljenje može biti zabavno, možda će to raditi i samoinicijativno.
- U društvenim igrama vjerojatno ćete morati više sudjelovati i nadzirati ih jer je djeci potrebno objasniti pravila, učiti ih da čekaju svoj red i kontrolirati redoslijed igre, pogotovo u igrama u kojima koriste zajednička sredstva za igru poput kockice u igri „Čovječe, ne ljuti se“. Nakon igre, pobrinite se da djeca zajedno pospreme igru i igračke.
- Uključite se s djetetom u neku humanitarnu akciju, poklonite stvari koje vam više ne trebaju i objasnite da postoje ljudi kojima su te stvari potrebnije, da činite dobro djelo i da ćete usrećiti nekoga svojom darežljivošću.
Što činiti kada se dijete ne ponaša prosocijalno?
U slučajevima sukoba s drugom djecom, trebamo uzeti u obzir razvojne sposobnosti i mogućnosti djeteta. Važno je da dijete ne kritiziramo i ne kažnjavamo, da ne zahtijevamo od njega nešto na što još nije spremno te da mu ne iskazujemo svoju nadmoć odrasle osobe oduzimajući mu igračku. Možemo djetetu pokazati da smo razočarani i tužni zbog situacije te mu ukazati na poželjna ponašanja i na ono što se od njega očekuje tj.odrediti pravila koja vrijede u igri i druženju s drugom djecom. Važno mu je omogućiti da samo odluči hoće li dijeliti s nekime ili neće te će na taj način samo učiti o posljedicama svog ponašanja.
Pravila igre i druženja – prijedlozi
- Dajte mu do znanja da ne može uzimati tuđe igračke ukoliko ne dijeli svoje.
- Ukoliko djeca istovremeno žele sudjelovati u istoj aktivnosti, a to trenutno nije moguće, odredite im redoslijed i vremenski ograničite aktivnost te izmjenu igrača. Na ovaj ih način učite i strpljivosti.
- Ukoliko se djeca ne mogu dogovoriti koje će se prvo igrati određenom igračkom, odredite to nekom zabavnom brojalicom te odredite vrijeme koliko se može s njom igrati prije razmjene.
- Ako dijete izabere zadržati igračku samo za sebe, bira se igrati samo.
Na druženjima, ako dijete ne podijeli svoje odabrane igračke s drugima, bira da se druženje završi ili da izađe iz sobe u kojoj se djeca igraju i obrnuto.