Razvoj odgovornosti

Što znači “biti odgovoran”?

Da bi dijete uspješno savladalo određeni zadatak, otpočetka mu je potreba podrška odrasle osobe koja će mu pomoći da ga savlada i shvati te bi se podrška s vremenom trebala pretvarati u samo nadgledanje dok dijete samostalno izvodi zadatak. Kada dijete samostalno izvede neki zadatak, stekne određena znanja i vještine, postaje svjesno svojih sposobnosti te razvija osjećaj osobne odgovornosti.

Odgovornost podrazumijeva da ono:

– vidi, prepoznaje i uvažava tuđe osjećaje, pokazuje empatiju i pravedno se odnosi prema ljudima

– govori istinu i postupa pravedno iako je svjesno da će mora priznati da je pogriješilo i iako neće dobiti ono što je željelo

– samostalno donosi odluke za vlastitu i tuđu dobrobit

– sposobno je kontrolirati svoje osjećaje i postupke u određenim situacijama

– ima pozitivnu sliku o sebi, svejsno je svojih postignuća i ponašanja te je zadovoljan samim sobom i onime što postiže.

Na koje načine razvijamo odgovornost?

  • Zadajte mu zadatke primjerene njegovoj dobi i sposobnostima, od najjednostavnijih do kompliciranijih. Vrlo je važna procjena spremnosti i sposobnosti djeteta da odradi ili riješi određeni zadatak budući da stalno zadavanje prejednostavnih ili prekompliciranih zadataka može negativno utjecati na stvaranje pozitivne slike o sebi (više u poglavlju Slika o sebi).
  • Preuredite raspored i visinu namještaja ili određenih predmeta u kućanstvu da djetetu budu na dostupnim mjestima kako bi moglo sudjelovati i pomagati u svakodnevnim kućanskim poslovima, primjerenima njegovoj dobi i sposobnostima.
  • Imajte strpljenja. Roditeljima je teško gledati kako se dijete muči s nekim zadatkom i osjećaju dužnost pomoći mu, odraditi zadatak umjesto njega – “pokazati kako se nešto radi” ili to odrađuju često iz nestrpljenja. Time djetetu daju do znanja da ne poštuju njegovu potrebu za iskazivanjem samostalnosti.
  • Pustite ga da pogriješi. Iz grešaka se najbolje uči. Ukoliko odmah počnemo kritizirati postupke djeteta, ono će izgubiti sigurnost i unaprijed osjećati neuspjeh bez da je i pokušalo nešto odraditi do kraja.
  • Neka snosi posljedice. Objasnite mu da svaki postupak ima posljedice te navedite neke jednostavnije primjere kako bi shvatio. Ukoliko redovito griješi u istim postupcima ili ponašanjima, pružite mu mogućnost i da osjeti posljedice svojih postupaka. Na taj način će lako shvatiti da ima određenu odgovornost te da samo bira svoje postupke. Ukoliko se ti postupci ili ponašanja i dalje redovito ponavljaju, a dijete ne zna na koji način da riješi situaciju, pomognite mu osmisliti djelotvoran plan te ga osvijestite da ga se mora pridržavati ako ne želi snositi posljedice.
  • Ohrabrujte dijete da samo donosi jednostavnije odluke (što će taj dan obući, što će vam pomoći spremiti za jelo, s kojim će se igračkama sada igrati…).
  • Učite ga da uvijek nakon igre pospremi igračke za sobom na njihovo mjesto ili da nakon objeda odloži svoj tanjur i pribor. Učite ga da je svatko odgovoran za svoje stvari.
  • Tolerirajte nered u početku. Morate biti svjesni da će dijete često praviti nered kad tek počne učiti nove stvari (samostalno se hraniti, piti, presvlačiti, pospremati igračke…) te neprestano imati na umu da je svladavanje određene vještine ili stjecanje znanja, samostalnosti važnije od nereda koji dijete ostavlja za sobom. U početku ćete češće morati počistiti nered, ali s vremenom će dijete usvojiti i naviku da pospremi za sobom ukoliko napravi nered.
  • Budite uzor. Opće je poznato da djeca najlakše uče iz iskustva, najčešće imitiranjem odraslih. Pokažite im kako odgovornost “izgleda” vlastitim primjerom.

Slika o sebi

Odgovornost kod djece treba razvijati postepeno i “s mjerom”. Od iznimne je važnosti davati im zaduženja primjerena njihovoj dobi i sposobnostima kako im ne bismo narušili sliku o sebi. Ukoliko im damo premalu odgovornost, mogu se osjećati nesposobnima i razvijati nisko samopouzdanje, a ukoliko ima damo da preuzmu preveliku količinu odgovornosti možemo im izazvati osjećaj nesigurnosti i neuspješnosti. Djetetu treba omogućiti igru, zabavu i slobodu kroz koju će razvijati kreativnost i sposobnosti zbog kojih će naposljetku razvijati pozitivnu sliku o sebi te jačati samopouzdanje a samim time i osobnu odgovornost.

Kakvu će sliku dijete steći o sebi u najranijim godinama najviše ovisi o reakciji roditelja na njegove prve pokušaje izražavanja samostalnosti.