Odvikavanje djeteta od dojenja valjalo bi započeti u trenutku kada majka sama procijeni i odluči, iz vlastite želje ili praktične potrebe (npr. da ujedno psihički i fizički pripremi dijete tj. olakša mu polazak u vrtić: bliskost – odvajanje od majke, spremnost da jede i drugu hranu osim majčinog mlijeka i slično). Spomenuvši polazak u vrtić, važno je imati na umu da se odvikavanje od dojenja ne bi trebalo započinjati istovremeno s drugim velikim promjenama u životu djeteta, baš kao što je i sam polazak u vrtić – koji može biti vrlo stresan period i za roditelje i za dijete; bolest djeteta ili člana obitelji; prinova u obitelji; preseljenje; odvikavanje od dude varalice ili slično.
Učestalost potrebe djeteta za dojenjem je individualna te varira kod svakog djeteta pojedinačno, ali u prosjeku, novorođenče ima tendenciju sisati najmanje osam puta dnevno (zajedno s noćnim dojenjima). Kako bi se postepeno odvikavalo od dojenja, preporuka stručnjaka za smanjivanje podoja je jedan podoj manje u svaka 2 mjeseca djetetova života, kako bi se postepeno s njegovih navršenih 6 mjeseci broj sveo na 5 do 6 podoja dnevno. Nakon tog perioda, preporuča se započeti s nadohranjivanjem – postepenim uvođenjem sve raznolikije prehrane (u početku voćne i povrtne kašice, voćne sokove, kasnije meso i ostale namirnice) te svaka 2-3 tjedna ukinuti po jedan podoj. Kašasta hrana može se kombinirati s dojenjem najranije već i od 4. mjeseca djetetovog života.
Dakle, postoji „okvirni plan“ koji bi majkama trebao olakšati proces odvikavanja pružajući okvirne smjernice, no nerijetko se događa da ga je nemoguće pratiti i izvesti „od A do Ž“. Svako je dijete (kao i svaka majka) individualna osoba s različitim potrebama, mogućnostima, emocijama koje kroz čitavi proces, kontinuirano i s razumijevanjem treba uzimati u obzir.
Reakcije djeteta
Upustivši se u proces odvikavanja od dojenja, od djeteta možete očekivati i neke od navedenih reakcija, koje su sasvim normalne ukoliko nisu preintenzivne i dugotrajne:
- nervoza, frustriranost, plač, neutješnost
- ujedanje, štipanje
- često buđenje noću
- povećani strah od odvajanja
- veća potreba za blizinom majke
- veća povezanost s određenim predmetom (dekicom, dudom, igračkom…).
Ukoliko dijete iskazuje većinu navedenih simptoma te su oni dugotrajni i intenzivni, vrlo vjerojatno je da se proces odvija prebrzo i potrebno ga je usporiti, prilagoditi djetetu ili isprobati druge metode odvikavanja. U ovakvim slučajevima često se pokazalo učinkovitim da majka prestane nuditi dojenje, ali ga u slučaju kad ga dijete traži, ne odbija.
Kako postepeno odvikavati dijete od dojenja?
- Odvikavanje je proces i treba se događati postepeno. Ukidanje dojenja preko noći ili prisiljavanje djeteta da jede nešto što ne želi, u vrijeme kad to nama odgovara, može imati samo negativne učinke (emocionalna nestabilnost i nesigurnost, nepovjerenje, strah i anksionznost, jedenje samo da bi se udovoljilo roditeljima ili s druge strane ogađivanje hrane…).
- Potrebno je puno strpljenja i isprobavanja različitih metoda kako biste ustanovili koje djetetu najbolje odgovaraju i koje će mu olakšati proces odvikavanja. Naoružajte se strpljenjem.
- Često je majkama proces odvikavanja jednako težak ili čak teži nego djetetu jer čin dojenja stvara osjećaj bliskosti i povezanosti s djetetom. Prestanak dojenja ne znači da prekidate svoju posebnu vezu s djetetom. Postoji bezbroj drugih načina da se povežete i bude bliski. Za početak, možete mu pridavati više pažnje i nježnosti, zajedničke igre i interakcija kako biste nadomjestili neprocjenjive trenutke i osjećaje koje ste dijelili za vrijeme rituala hranjenja.
- Promijenite dnevnu rutinu i rituale vezane za dojenje. Ukoliko postoji određeno mjesto na kojem dojite, izbjegavajte to mjesto kako ono ne bi imalo asocijaciju na dojenje svaki put kad vas tamo ugleda. Ukoliko dojite u određeno vrijeme svaki dan, pokušajte ga u to isto vrijeme zabaviti nečime ili mu prije nego što traži dojku ponuditi kašasti obrok.
- Ako uporno odbija bočicu, probajte je zamijeniti drugom, „zabavnijom“ verzijom bočice ili zamijeniti samo gumeni dio s otvorom s drugim takvim dijelom koji ima drugačiji (širi ili uži) otvor. Nabavite i sebi bočicu te pred djetetom pijte iz nje. Djeca najbolje uče putem primjera te obožavaju imitirati odrasle.
- Važno je da i otac djeteta bude u podjednakoj mjeri uključen u hranjenje kašastom hranom da dijete više na hranu ili osjećaj zadovoljstva, ugode i sitosti ne bi asocirala samo pojava majke.
- Ukoliko se do sada uspavljivalo dojenjem, umjesto toga pokušajte ga umiriti pjesmicom, maženjem ili davanjem dude varalice. U rituale uspavljivanja bi trebala biti uključena oba roditelja jer od oca neće očekivati dojenje. U uspavljivanju se izmjenjujte svakodnevno. Nekon nekog vremena, više neće imati potrebu za dojenjem da bi se uspavalo.
Teze o dojenju
Postoje različite teze o tome koja je dobna granica djeteta do koje je dojenje prihvatljivo ili čak poželjno. Uglavnom se ta granica kreće u rasponu od šest mjeseci do druge godine djetetova života. Period dojenja je isključivo odluka majke. Međutim, postoji bezbroj različitih razloga zašto često nisu u mogućnosti nastaviti dojiti usprkos vlastitim željama. Najčešće se radi o nemogućnosti proizvodnje mlijeka u organizmu, zdravstvenim problemima ili praktičnim razlozima kao što je potreba za povratkom na radno mjesto (iz financijskih i drugih razloga) što uvelike otežava i prorijeđuje raspored dojenja.