Zašto roditelji tjelesno kažnjavaju djecu?
Tjelesno kažnjavanje javlja se najčešće u svrhu discipliniranja djeteta kao reakcija na događaje s kojima se roditelji ne znaju nositi na drugačiji način pa su isfrustrirani, osjećaju se bespomoćno te pribjegavaju nasilju. Često se radi o inatljivom i neposlušnom ponašanju djeteta, plakanju ili općenitom stvaranju buke, neizvršavanju svakodnevnim obaveza i slično. Tjelsno kažnjavanje može biti namjerno i nenamjerno, ali češće je to nenamjerna reakcija roditelja zbog nemogućnosti emocionalne samokontrole i trenutnog smirivanja.
Istraživanja su pokazala da tjelesno kažnjavanje, osim nanošenja tjelesne boli i izazivanja straha kod djeteta, dugoročno može razviti i puno teže posljedice.
Posljedice tjelesnog kažnjavanja djece
- Roditelji bi svojim modelom ponašanja trebali biti uzor jer djeca od njih uče i često primjenjuju iste modele ponašanja u svakidašnjem odrastanju. Promatranjem roditelja usvajaju i prosuđuju što je ispravno/neispravno, prema čemu razvijati toleranciju i empatiju, koja su ponašanja prihvatljiva i poželjna i suprotno. Ukoliko dijete stekne toleranciju na nasilno ponašanje, vrlo vjerojatno će i samo primjenjivati nasilje u svom okruženju.
- Roditelj stvara privremeni dojam autoriteta koji zapravo nema jer se temelji na stvaranju straha djeteta od boli, ponižavanja i povrijeđivanja. Primjena tjelesne kazne privremeno može rezultirati poželjnim ponašanjem djeteta ili prekidom određenog nepoželjnog, ali dugoročno neće imati željene rezultate jer se dijete vodi strahom, a ne zato što razumije neko ponašanje i shvaća da je ono loše te ga u budućnosti neće ponavljati.
- Djeca koja su u djetinjstvu učestalo tjelesno kažnjavana često se emocionalno vežu za osobu koja ih kažnjava te na taj način stječu toleranciju na nasilje i gube empatiju prema žrtvama nasilja. U odrasloj dobi, zadržavaju model emocionalnog vezanja za osobu koja im nanosi tjelesnu bol te završavaju u odnosu s partnerom koji je nasilan.
- Djeca koja su u djetinjstvu učestalo tjelesno kažnjavana često odrastaju s osjećajem krivnje te smatraju da su zaslužili svoje kazne. Smatraju da su krivi te da roditelj nema drugog izbora nego ih kazniti. Razvijaju izrazito loše mišljenje i negativnu sliku o sebi kao osobi.
- Učestalo tjelesno kažnjavanje kod djece izazva traume, depresiju, anksioznost, strahove i nesigurnost, ugrožava djetetovo zdravlje i dostojanstvo. Dijete razvija strah od roditeljeve reakcije te se gubi povjerenje i komunikacija između roditelja i djeteta. Nesigurno je u svoju privrženost roditelju te teže kontrolira svoja ponašanja.
- Istraživanja pokazuju da su djeca koja su trpila tjelesno kažnjavanje kroz djetinjstvo manje uspješna u školi, imaju smanjeni kvocijent inteligencije te su im povećane šanse za mentalnim oboljenjem i iskazivanjem antisocijalnih ponašanja.
Alternative fizičkom kažnjavanju
Postoje brojni načini kojima možemo postići da se dijete poželjno ponašanja, bez da primjenjujemo tjelesnu silu, povređivanje i ponižavanje.
Nagrade i privilegije za poželjno ponašanje mogu nam pomoći u usmjeravanju, odgajanju i vođenju djeteta kroz život. Njima poručujemo djetetu da uvažavamo njegov trud, a samim time razvijamo i njegovo samopouzdanje te dobru sliku o sebi. Međutim, s nagradama i privilegijama treba paziti i ne pretjerivati jer bi se dijete moglo naviknuti da za svako poželjno ponašanje bude nagrađeno te početi odbijati surađivati ukoliko ga se za svaki postupak ne nagradi.
Izrazito je važno da djetetu već u predškolskom uzrastu objasnite posljedice njegovih postupaka. Pri objašnjavanju, ključno je spustiti se u razinu očiju djeteta te koristiti miran, ali ozbiljan ton te jasno objasniti što se od djeteta očekuje i koje su posljedice za nepoželjno ponašanje. Razgovor bi trebala biti prva i osnovna metoda za odgoj djece.
Također, ukoliko nakon razgovora, dijete i dalje kontinuirano iskazuje određeno nepoželjno ponašanje, konstruktivnom kaznom ukazujemo mu da svaki postupak ima svoju posljedicu. Dijete će tada shvatiti da ukoliko ne želi trpiti istu posljedicu, morat će promijeniti uzrok – svoje ponašanje. U primjenjivanju konstruktivne kazne, važno je voditi računa da kritiziramo i kažnjavamo određeno nepoželjno ponašanje, a ne osobnost djeteta kako ne bismo negativno utjecali na njegov daljni socio-emocionalni razvoj.
Još jedna od nenasilnih metoda koja može pomoći (jer se dijete ima mogućnost samo umiriti) jest da ga se pošalje u njegovu sobu na “time out”. Dok je u svojoj sobi, i roditelj i dijete mogu iskoristiti vrijeme odvojenosti za smirivanje, da razmisle o svojim postupcima/zahtjevima te u miru odluče što će se dalje dogoditi.
Roditelji su često vrlo umorni nakon radnog dana što uzrokuje njihovu nedosljednost u odgoju, međutim, da bismo dijete odgovorno odgajali potrebno je uložiti puno energije, vremena i strpljenja. Kako bismo kod djeteta razvili samopouzdanje i samopoštovanje, sigurnost i općenito pozitivnu sliku o sebi, što će nadalje rezultirati različitim poželjnim ponašanjima i karakteristikama, djeci treba pružiti empatiju i osvijestiti da je u redu pogriješiti jer iz svojih pogrešaka imaju priliku naučiti nešto novo.
U Republici Hrvatskoj zakonski je zabranjeno fizičko kažnjavanje djece.