Griženje u jaslicama

            Neovisno o tome jeste li roditelj djeteta koje grize drugu djecu, roditelj djeteta koje je već nekoliko puta bilo ugriženo ili pak odgojitelj koji se svakodnevno „bori“ s ugrizima u odgojnoj skupini – nije ugodno. Ipak, slijedi nekoliko informacija o griženju kod djece jasličke dobi koje vaš doživljaj tih situacija mogu učinit manje neugodnima.

            Važno je znati da griženje kod djece u dobi od jedne do tri godine nije neuobičajeno. Javlja se u gotovo svakoj jasličkoj skupini jer neka djeca prođu kroz tu fazu. Otežavajuća okolnost može biti činjenica da djeca u toj dobi imitiraju ono što vide od vršnjaka (i odraslih) pa se broj onih koji grizu u nekom trenutku može povećati. Također, važno je razumjeti moguće razloge griženja i u skladu s njima postupati kako bi se to ponašanje uklonilo – bez obzira na to što griženje nije znak devijantnosti, postojanja problema kod kuće ili u vrtiću, nije preporučljivo ignorirati ga i čekati da prođe samo od sebe. Djetetu važne osobe (roditelji i odgojitelji) moraju pravovremeno i pravilno reagirati svaki put kad dijete ugrize kako bi to prestalo.

  • mnoga su djeca u toj dobi još u oralnoj fazi što znači da svijet oko sebe istražuju pomoću usta
  •  rast zuba uslijed kojeg griženje može ublažavati bol
  • u ranoj dobi djeca još ne razumiju da ugriz drugoj osobi donosi bol pa je to važno stalno naglašavati pa istovremeno razvijati emocionalnu inteligenciju i empatiju, ali nikako dijete ugristi natrag kako bi samo iskusilo istu bol
  • djeca (mlađe) jasličke dobi još ne mogu verbalizirati svoje emocionalno stanje i eventualne neugodne emocije poput ljutnje, tuge, straha, frustracije… pa pronalaze način kako privući pažnju odrasle osobe kada nisu zadovoljni – upravo je zato važno da odrasli prepoznaju kada dijete najčešće grize i uvide koja se potreba nalazi u pozadini (glad, umor, frustracija jer mu drugo dijete uzima ili ne da igračku ili pak jer mora čekati na red…)

Ako vam nije lako odmah identificirati koji se uzrok nalazi u pozadini griženja pojedinog djeteta, pokušajte eliminirati jedan po jedan dok ne dođete do pravog. U svakom je slučaju djetetu važno poslati poruku da griženje nije prihvatljivo, postaviti čvrste i jasne granice i posljedice za takvo ponašanje te biti dosljedan – kao kod modificiranja bilo kojeg oblika neprihvatljivog ponašanja. Kad dijete ugrize prijatelja, roditelja, odgojitelja ili nekog četvrtog, mora čuti kratko i jasno „NE“, a ovisno o njegovoj reakciji vaši sljedeći koraci mogu biti davanje objašnjenja zašto je navedeno neprihvatljivo i opisivanje kako se osjeća druga osoba. Ako dijete na vašu zabranu reagira burno, objašnjenje ostavite za trenutak kada se dijete smiri i bude spremno čuti vaše riječi.

            Svi nastoje situacije griženja svesti na minimum kako roditelj čije dijete grize druge ne bi osjećao krivnju, zabrinutost ili strah od reakcije drugih roditelja, te kako roditelj djeteta koje je opetovano ugriženo ne bi osjećao strah za sigurnost svog djeteta, ljutnju prema djetetu koje grize i nepovjerenje prema odgojiteljima jer njegovo dijete nekoliko dana za redom kući dolazi s otiskom ugriza na licu ili ruci. Griženje je u početku, prije nego što dijete shvati posljedice koje izaziva kod drugog i nauči da je to ponašanje neprihvatljivo, moguće minimalizirati ukoliko uspijete predvidjeti trenutke u kojima bi dijete moglo ugristi. Tada djetetovu pažnju treba usmjeriti na aktivnosti koje voli ili zadovoljiti potrebu koju ne može zadovoljiti samostalno pa uslijed frustracije odlučuje ugristi.

            Ukratko, griženje kao takvo će proći kod svakog djeteta. Za to vrijeme treba reagirati i usmjeravati djetetovo ponašanje na primjerenije, a istovremeno imati realna očekivanja s obzirom na dob.