Često se postavlja pitanje kada dijete mora moći i znati pravilno držati olovku, jesu li za vježbanje zaduženi roditelji, odgojitelji ili učiteljice. Kao kod svih sposobnosti i vještina, pravilno držanje olovke slijedi sličan razvojni put kod sve djece i nemoguće je očekivati da dijete ovlada tom vještinom prije nego što za to bude psihofizički zrelo i spremno. To znači da, unatoč silnom nastojanju da dvogodišnjaka naučimo pravilnom držanju olovke, to nećemo uspjeti .
Najprije je važno osvijestiti kako je pravilno držanje olovke vještina koja se treba vježbati i konačno usavršiti do dobi od šest godina kada se u pravilu očekuje da dijete, koje je tada otprilike školski obveznik, može samostalno i pravilno držati olovku, što je preduvjet za sve ostale grafomotoričke sposobnosti i aktivnosti. Istovremeno treba biti svjestan da poticanje razvoja te vještine treba biti pravovremeno i u okviru realnih očekivanja. Drugim riječima, dijete ne treba forsirati na pravilno držanje olovke kada ono za to razvojno još nije spremno. Kako je spomenuto, kod djece u godini prije polaska u školu treba obratiti pozornost na to kako drže olovku budući da pravilan hvat omogućava lakšu i pravilniju automatizaciju procesa pisanja i crtanja.
Ako pratimo razvojni status djeteta, ali svejedno primijetimo kako s obzirom na dob kasni s usvajanjem vještine pravilnog držanja olovke, moguć razlog može ležati u nedovoljnoj razvijenosti krupne i fine motorike. Pritom se krupna motorika odnosi na mišiće ramena i ruku, a fina motorika na mišiće šake i prstiju. Zato je izrazito važno raditi na poticanju razvoja motorike kako bi pravilan hvat olovke došao na vrijeme, kao rezultat dovoljno razvijenih motoričkih sposobnosti. Ukoliko se u određenoj dobi ipak procijeni kako držanje olovke nije dovoljno pravilno, ne treba se forsirati promjena hvata, već djetetu nuditi različite aktivnosti koje će mu omogućiti jačanje i vježbanje motorike. Također, važno je znati da razvoj motorike slijedi proksimo-distalni put, odnosno da se najprije razvija gruba motorika, a zatim fina (mišići ruke – mišići šake – mišići prstiju) i da taj razvojni slijed nije moguće preskočiti ili promijeniti.
Razvoj pravilnog držanja olovke ima nekoliko faza:
1. HVAT ŠAKOM – dijete radi pokrete iz ramena kako bi pokretalo olovku po papiru
2. HVAT DLANOM – dijete pomoče olovku po papiru mišićima ruke i ramena kako povećava kontrolu nad pokretima mišića ruku i šake
3. HVAT S PET PRSTIJU – dijete drži olovku sa svih pet prstiju (najčešće vrlo čvrsto) i drži zglob ruke u zraku te ga pomiče; ova se faza često naziva nezrelom, iako je zrela za djecu u dobi od četiri godine
4. HVAT S TRI PRSTA – djeca u prosjeku između pete i šeste godine usavrše ovakav hvat, a on može započeti korištenjem pokreta ručnog zgloba, ali s vremenom pokreti prstiju postanu dominantni i zaslužni za pisanje
Razvoj pravilnog hvata olovke će doći djelomično spontano, djelomično učenjem po modelu, a djelomično kao rezultat pravilnog, pravovremenog i postepenog poticanja njegovog razvoja kroz poticanje razvoja grube i fine motorike. Zato je sve do polaska u školu djeci važnije nuditi različite aktivnosti kroz koje isto mogu razvijati, nego ispravljati hvat koji je tijekom pisanja, crtanja ili bojanja eventualno pogrešan. Kad primijetimo da su zadovoljeni svi motorički preduvjeti za pravilno držanje olovke, tada ga možemo i demonstrirati. Slijedi nekoliko aktivnosti kojima se u vrtiću ili kod kuće može poticati motorički razvoj:
- aktivnosti s plastelinom i sličnim materijalima za modeliranje
- rezanje škarama
- korištenje pribadača
- korištenje kvačica/štipaljki
- korištenje prskalice (npr. prskanje cvijeća, zbog jačanja palca u poziciji udaljenoj od dlana)
- skidanje latica s cvijeta (jedna po jedna)
- vezanje vezica na cipelama
- zatvaranje i otvaranje patentnog zatvarača na jakni/trenirci/…
- razvrstavanje gumbića po boji/veličini
- korištenje pincete za razvrstavanje pompona
- skidanje i stavljanje matica na vijke
- nizanje perlica/pužića od tjestenine/gumbića/komadića slamke na konac ili špagu
- slaganje Lego kocaka
- izrada „ražnjića“ od komadića stiropora koji se stavljaju na štapić za ražnjiće
- stavljanje spajalica na rubove kartona, tvrđeg papira ili papirnate čaše
- zatvaranje boca i posuda odgovarajućima čepovima i poklopcima