Djeca u prosjeku počnu samostalno i voljno kontrolirati sfinktere do četvrte godine – mokrenje između treće i četvrte godine, a stolicu i ranije. Oko pete godine većina djece bude sasvim samostalna u svemu što se tiče obavljanja nužde: odlasku na wc, svlačenju i oblačenju, obavljanju higijene. Roditelji djece koja više ne trebaju pelene svjesni su da je odvikavanje od istih najjednostavnije obaviti tijekom ljetnih mjeseci, posebice ako vrijeme provode na moru. Kod neke djece odvikavanje traje svega nekoliko dana, a kod neke puno dulje. Ipak, svako dijete uredne razvojne linije uspije uspostaviti kontrolu mokrenja i stolice do očekivane dobi. Važno je znati da to neće uspjeti prije nego što zaista bude psihofizički spremno niti bez adekvatne podrške roditelja/skrbnika i ostalih odraslih osoba uključenih u njegov život.
To je važan trenutak u životu djeteta i roditelja koji momentalno odahnu i osjete ponos. Međutim, što ako nakon duljeg „suhog“ perioda dijete ponovno krene mokriti ili ispuštati stolicu u gaćice?
Enureza je prilično čest problem kod djece predškolske dobi, a odnosi se na opetovano nevoljno mokrenje za vrijeme sna kod djece starije od pet godina. Brojke kažu kako mokrenje u krevet pogađa svako treće dijete u dobi do 4 godine, 10% djece u dobi do 7 godina i 3% njih u dobi do 12 godina. Dnevna enureza (sve češće zvana dnevnom inkontinencijom) razlikuje se od noćne koja se mora javiti dva ili više puta tjedno kroz dulji period od nekoliko mjeseci kako bi bila dijagnosticirana. Dnevna enureza se javlja rjeđe od noćne, a uglavnom zbog dječje udubljenosti u igru zbog koje zaboravi na vrijeme otići isprazniti mjehur. Kod noćne enureze je važno znati koji uzrok leži u podlozi kako bi se pristupilo pravoj vrsti liječenja. Neki od mogućih su:
- organski uzroci, odnosno bolesti koje kao posljedicu mogu imati teškoće s kontrolom mjehura, a prve moraju biti isključene kako bi se išlo u daljnju obradu (npr. infekcija)
- utjecaj nasljeđa (kod djece koja imaju enurezu često se iz anamnestičkih podataka iščitava kako je ista bila prisutna i kod roditelja u dječjoj dobi – istraživanja pokazuju da postoji vjerojatnost od 45% da će dijete mokriti noću ako je jedan roditelj činio isto te čak 75% ako su to činila oba roditelja)
- okolinski faktori kao stresori s kojima se dijete teško nosi, a mogu se javljati u širokom spektru – promjena obiteljske dinamike (sukobi u odnosu roditelja, razvod, rođenje mlađeg brata ili sestre), selidba, bolest ili smrt člana obitelji, polazak u vrtić/školu ili promjena vrtića/škole, promjena navika, izloženost nasilju, teškoće u vršnjačkim odnosima
Enkopreza je definirana kao poremećaj u pražnjenju crijeva na način da dijete voljno ili nevoljno vrši nuždu na (društveno) neprikladnim mjestima nakon navršene četvrte godine. Ako prisutnost u dječjoj dobi usporedimo s onom kod enureze, jasno je da je enkopreza puno rjeđa – javlja se kod 3% djece do četvrte godine i u još manjem postotku kod djece stare do 10 godina. Neki od mogućih uzorka slični su onima koji dovode i do enureze, a mogući su i neki drugi:
- kronični zatvor ili konstipacija koja sa sobom nosi jake bolove zbog kojih dijete može razviti averziju prema vršenju nužde
- pogrešna prehrana koja uključuje unos premale količine tekućine i vlakana (voće, povrće, žitarice)
Obje pojave mogu biti primarne i sekundarne. Govorimo o primarnoj enurezi ili enkoprezi kada se javlja kod djeteta koje još nije uspostavilo kontrolu nad mokrenjem ili stolicom te o sekundarnoj kod djece koja su ranije imala uspostavljenu kontrolu barem tijekom šest mjeseci. Razumljivo je da roditelje posebno brine sekundarna, posebice ako se utvrdi da ne postoji organski uzrok pa moraju identificirati drugi mogući razlog, najčešće emocionalne prirode. Roditelji i odgojitelji moraju znati kako je za djetetovo mentalno zdravlje važno da su mu podrška i ni pod koju ga cijenu ne kažnjavaju ili omalovažavaju jer „najednom opet vrši nuždu u gaćice ili krevet“. Takve reakcije mogu dovesti do sniženog samopoštovanja, negativne slike o sebi, srama i anksioznosti kod djece. Također je važno da roditelji informaciju o ovoj pojavi prenesu odgojiteljima kako bi znali pravilno reagirati ukoliko se mokrenje ii pražnjenje crijeva dogodi u vrtiću. Osim obogaćivanja prehrane tekućinom i vlaknima, preporuča se poticanje djeteta na to da svaki dan provede 10-ak minuta sjedeći na wc-u, najbolje nakon obroka, i davanje pohvale za obavljenu nuždu ili pokušaj. Također, jedna od često korištenih bihevioralnih tehnika jest vođenje dnevnika u obliku kalendara u koji djeca uz pomoć roditelja ucrtavaju svaku „suhu“ noć, a nakon dogovorenog broja istih budu i nagrađena. S druge strane, važno je da obitelj nema fokus isključivo na treningu ponovnog uspostavljanja kontrole nad sfinkterom, da svi uključeni imaju strpljenja i realna očekivanja.
Ukratko, u slučaju pojave enureze ili enkopreze ili pak sumnje na jednu od njih, u otkrivanje i eventualno liječenje važno je uključiti pedijatra koji će dijete i roditelje po potrebi usmjeriti specijalistu, ali i psihologa ukoliko roditelji ne uspiju samostalno otkriti o kojem je uzroku psihičke naravi riječ, a koji će im pomoći i savjetovanjem u kontekstu metoda ponovnog uspostavljanja kontrole kod djeteta bez narušavanja samopoštovanja.