Kada?
Okvirna dob djece kada postaju spremna „odvojiti se“ od pelene jest između druge i treće godine života. Fizička spremnost djeteta podrazumijeva da je ono u stanju tjelesno kontrolirati nuždu, dok psihička i emocionalna spremnost znače voljnost djeteta da trajno skine pelenu, što uglavnom iskazuje sljedećim ponašanjima: signaliziranjem da mora obaviti nuždu, oponašanjem odraslih u kupaonici, sjedanjem na školjku, više netrpljenjem nečiste pelene, pokazivanjem želje za samostalnošću i slično.
Iako nikad nije pogrešan period za odvikavanje od pelena, ukoliko procijenite da je dijete spremno, najpraktičniji period za odvikavanje su topli mjeseci kada dijete ima manje odjeće na sebi te mu ne prijeti rizik od prehlada ako obavi nuždu u gaćice. Idealan period su ljetni mjeseci, posebno zajednička ljetovanja, kada su roditelji opušteniji i imaju vremena više se posvetiti djetetu.
Kako početi?
Prvi korak je pokušati objasniti djetetu promjenu koja će se dogoditi u njegovom životu. Iako se odraslima skidanje pelena možda ne čini kao velika stvar, djetetu od dvije godine je to velika promjena te se ne preporučuje započinjati je istovremeno s drugim velikim promjenama (npr.s prestankom dojenja, odvikavanjem od dude, preseljenjem, razvodom roditelja i slično). Najbolji primjer djetetu je ponašanje roditelja u kupaonici koje će kasnije dijete i samo oponašati (npr.sjedenje na školjci, korištenje papira, puštanje vode, pranje ruku..), a može ga se pripremati i kratkim razgovorima o obavljanju nužde, slikovnicama, animiranim filmovima na istu temu, okruživanjem s vršnjacima koji su trenutno u procesu odvikavanja ili su ga završili kako bismo dijete ohrabrili i navikavanje na kahlicu/školjku mu prikazali kao normalnu promjenu koju sva djeca moraju proći.
Kako bismo djetetu olakšali korištenje kahlice/školjke, možemo to učiniti zabavnim na različite načine:
- s djetetom otići kupiti kahlicu te pritom dopustiti djetetu da samo bira
- dopustiti da se dijete „sprijatelji“ s kahlicom, pustiti ga da sjedi na njoj i u peleni
- nakon korištenja, pri pražnjenju kahlice u školjku dopustiti djetetu da sudjeluje na način da samo pusti vodu, objasniti/ispričati priču djetetu kamo to odlazi (“hranimo čudovište”)
- u početku kahlicu smjestiti u prostoriju u kojoj se dijete osjeća ugodno pa je s vremenom premjestiti u kupaonicu
- s djetetom otići kupiti prve gaćice i dopustiti mu da ih samo izabere te da kod oblačenja samo bira one koje mu se trenutno najviše sviđaju
- nagraditi ga nečime u čemu uživa svaki put kad signalizira potrebu za obavljanjem nužde ili obavi nuždu na kahlici/školjci, opere ruke
- hvaliti ga pred obitelji i prijateljima, neka se osjeća ponosno na sebe
U početku je bitno dijete stalno podsjećati tj. ispitivati treba li obaviti nuždu. Često se djeca srame sama signalizirati odraslima ili se zaigraju pa ne žele prekidati igru te obave nuždu na licu mjesta.
Suradnja
Ukoliko dijete u vrijeme odvikavanja od pelene ide u vrtić, preporuča se bliska suradnja roditelja s odgajateljima kako bi zajednički pružili djetetu potporu, djelovali složno i dosljedno te samim time olakšali djetetu ovaj proces. Poželjno se s odgajateljima dogovoriti da se u početku djetetu koje dođe u vrtić u gaćicama ipak na spavanju još stavlja pelena dok dijete ne nauči kontrolirati nuždu i u snu. Nakon nekoliko buđenja u suhoj peleni, dijete može početi spavati i bez nje.
O procesu odvikavanja poželjno je da su obaviješteni članovi obitelji i prijatelji s kojima je dijete često u kontaktu kako bi mogli sudjelovati s ciljem pružanja podrške djetetu. Boravi li dijete kod bake, djeda, prijatelja, potrebno mu je uvijek ostaviti više komada rezervne odjeće kako bismo ga, u slučaju “nezgode”, mogli presvući u njegovu odjeću. Oblačenje u tuđu, preveliku odjeću moglo bi dodatno posramiti dijete. Također, u slučaju da dijete koristi kahlicu za odvikavanje, nužno je ponijeti i kahlicu kako bi se dijete osjećalo sigurnije i opuštenije jer mu je kahlica već poznata.
Pozitivnost i dosljednost
U procesu odvikavanja od pelena, najbitnije je da smo dosljedni, pozitivni, strpljivi i empatični. Kad jednom započnemo s odvikavanjem, moramo biti ustrajni i ne vraćati ponovno pelenu jer bismo time dodatno zbunili dijete. Komunikacija s djetetom je vrlo bitna i ključno je pronaći “zajednički jezik”. Ukoliko vaše dijete inzistira da mu se vrati pelena, plače, ljuti se i inati, odbija obavljati nuždu na zahodu/kahlici, pokušajte mu (na njemu prilagođen način) objasniti da je to promjena kroz koju sva djeca prolaze, ali nikako mu nemojte vraćati pelenu. Za početak, možete se dogovoriti s djetetom da pelenu ima samo za vrijeme spavanja sve dok ono samo ne odluči da je ne želi više ni onda.
Često nekontrolirano obavljanje nužde roditelje ponekad ljuti i frustrira, ali važno je kontrolirati ljutnju i negativnost jer se shodno našoj reakciji dijete može posramiti, preplašiti, možemo mu narušiti samopouzdanje, a javljanje takvih emocija često može dovesti do opstipacije, koja je i fizički opasna za zdravlje. Odvikavanje od pelena za dijete može biti jako stresan proces i mi smo tu da mu budemo podrška i olakšamo mu kroz svoju pozitivnost i upornost da zajedno čim lakše i ugodnije prođemo tu promjenu.
Kod čestog nekontroliranog obavljanja nužde, preporučljivo je posjetiti liječnika kako biste se uvjerili da se ne radi o zdravstvenom problemu. Kod djevojčica su, više nego kod dječaka, česte upale mjehura kod privikavanja na kahlicu. Ukoliko se ne radi o nikakvom zdravstvenom problemu, samo nastavite djetetu biti podrška, empatični i dosljedni i sve će s vremenom doći na svoje.
Brisanje nakon nužde
Prilikom učenja brisanja nakon nužde, potrebno je naglasiti da se uvijek briše sprijeda prema straga zbog smanjenog rizika od prenošenja bakterija na osjetljivije dijelove, naročito kod djevojčica. Kad se dijete počne samostalno brisati, naš je zadatak provjeriti koliko je to dobro napravilo te mu pomoći ukoliko intimna područja nisu dovoljno dobro očišćena.
Pranje ruku
Kao i većina odraslih, ni djeca ne vole svakodnevne radnje koje smatraju dosadnima. Pranje ruku nakon obavljanja nužde jedna je od takvih radnji, međutim to se lako može promijeniti ukoliko im se ta radnja predstavi na zabavan način. Da biste to postigli, možete učiniti sljedeće:
– upoznati ih s važnošću pranja ruku kroz listanje slikovnica i čitanje priča na istu temu
– pjevati dok perete ruke zajedno s djetetom s time da pranje ruku završava tek kad i pjesmica. Ovo je odličan način za određivanje vremenskog trajanja pranja. Također, dodatno može pomoći pjesmica koja tematski govori konkretno o pranju ruku ili higijeni.
– ponuditi djetetu zabavne sapunčiće u različitim oblicima i bojama
– zajedno s djetetom prati neku njegovu igračku (gumenu lutku, plastične životinje ili slično), primijetiti koliko su igračke “lijepe” kad su čiste te nakon toga zajedno oprati ruke.